ima boga

Pitate se koga, je li da se pitate? Dosta mi je svih ovih mufljuza što su na vlasti ili onih koji obdržavaju poluge vlasti: državne administracije, sudstva, policije, kvazi zaštitarskih firmi, telefonskih kompanija, banaka, autobusnih postaja i slastičarni sa šiptarskim slasticama. Dosta mi je i mojih vlastitih ljudskih prava kad ih ne mogu ostvariti niti pod razno.

Kao da je vladati nešto tako posebno, nekada je možda i bilo, dok se vladalo golom silom najjačega, dok još šume nisu bile pretvorene u krčevine, a krčevine u livade ili oranice, dok si još mogao pogoditi vođu strijelom pod grlo i imao gdje uteći pa se vratiti kada se uznemirenost smiri. Nevjerovatno da još nismo shvatili da nam je najbolje dok nikoga nema na vlasti.

U stvari možda naši preci i jesu bili svjesni toga, uvijek su bili kontra vlasti, borili se za biti svoji na svome, sa hrvatskom lisnicom u hrvatskom džepu, a završavali uvijek, ali baš uvijek da su vlast preuzele neke "poturice", neki naši što rade za strane interese (niti iznimka samoupravnog socijalizma i diktature proleterijata nije narušila već potvrdila pravilo).

Pa su nam naši vladatelji, normalno u našem interesu najprije rekli, možemo mi sve sami, ima nas dosta i dovoljno smo pametni, pa smo sanirali banke, naše banke osnovane od strane OOUR temeljne proizvodne organizacije, našim novcima naravno. Onda smo ih sanirane utrapili strancima, da se ne bi opet pokvarile u našim rukama, u omjeru 100/5 u korist stranaca, mada je onih 5 u našu korist povećano do neke nitkoneznatočno koje mjere (porezne oaze štite svoje poštene štediše, sve redom na drugom mjestu lopove).

Sada smo opet na raskrižju puteva, svega ima u dovoljnim količinama, više no što možemo potrošiti, više čak i od količine koju gladne oči mogu potrošiti, ali imamo problem (Hjustoun, we have a problem), sve karte su na istoj strani, novci i roba, na drugoj su pak gologuzani. Kako im sada opet zamazati oči, uvedimo ih u Europsku uniju, uz perspektivu da zajedno propadnu, umjesto da zbacamo svu tu vladajuću bulumentu, zapisničara, upisničara, dopisničara i ostalih zulumčara na ulicu, u život u stvarnome svijetu.

Danas sam protiv, protiv svega što mi se nudi, jedino bih prihvatio da me neka djeva prisloni sebi na grudi i kaže mi: miran sad budi!"

druže tito, jesi to ti, bogare ti

nisam, a da jesam ne bih priznao nikoji sud osim suda moje partije!

skini gaće da vidin oćul te pripoznati

a nečeš, nikad moga još nisi imala prilike vidjeti, nisi imala povečalo dok smo bili zajedno, a sada, jebaj ga sada!

jesi bogo mi ti, fali ti prst