Dugi je put......

Nekako mi se ovih dana zbog referenduma pa i pisanja blogova naravno, postavlja pitanje......

Koliko su ljudi spremni promjeniti svoj život da im bude bolje, da budu zadovolniji i sretniji?
Ja volim život, ne zbog navike na njega nego zbog voljeti-ljubiti.Čovjekova sreća je u životu, a život se gradi, i kroz taj rad naučili smo se nosti sa boli.

Sav naš život se kreče između onog što hočemo i onog što moramo. Svi bi htjeli sreću, zadovoljstvo, ljubav, a u životu brojimo dane, a trebali bi djela.Razmišljam, jer volim ljude, one dobre i manje dobre.

Danas sam skupljala kamenje iz lišća. Dok sam taj mali šareni i suhi list hrasta držala u ruci, podsjetio me na čovjeka kao pojedinca Ovaj list je sada suh, ali stablo je živo i bezbrojni pupoljci čekaju proljeće.
Znam il ne znam , krhko je znanje - mnogu je puta upotrebljena izreka, a ja više volim znanje usporediti sa kapljicom koja pada u more neznanja.Strpljenje nije vrlina ljudi, ili se meni samo tako čini čitajući blogove. Dobivam dojam kao da čovjek nije svjestan da trenutak nestrpljenja može uništiti život.Ljudi najmanje paze na život iako bi si ga htjeli najdulje očuvati.

Vjerojatno neće nitko promjeniti mišljenje o EU, nije mi to ni namjera!

Smisao mog života je u stvarjanju koje mi čini bezgranično zadovoljsto i kod traženje kamenja u otpadlom hrastovom lišću.Eto malo mog razmišljanja o svjesnosti čovjeka i koliko je život zapravo čudo prirode,a smrt - pa i hrastovog lista, mudrost da život što bolje iskoristimo, a da nije bitno kako dugo živimo nego kako živimo.

Dok smo bili klinci živjeli smo u zabludama i sa veliko žlicom grabili da nam nešto ne promakne, a kad smo bili malo stariji borili smo se za ONO bolje, a kad budemo još stariji bit će nam žao, ako već i nije, jer možda smo mogli i bolje. Početak života je poznat, kao i kraj, a sredino stvaramo sami.

Tek toliko, malo nešto iz srca pisane riječi, bolje nego riječi bez srca.

nekad najbolje metodom eci-peci-pec

a prođe dok trepneš. sve
i malo je vremena za promjene

a ti jesi mali zec, samo ti repić fali, posudi ga povremeno ako ti treba al uz garanciju:-)))))

dogovoreno
l. noć
ma jebeš odluke, ta sredina ionako služi samo za popuniti prazninu između ta dva kraja koje spominješ
nešto ko čekaonica

Noć, i pogledaj ako kog ima u "čekaonici":-))))))

Tvoj put je dobar i sa srcem, samo nastavi ...

Trudim se Cloo...samo jedan život imam.

Nisam znala da si Slovenka. Da i jesam, ništ ne mijenja na stvari. Imam dragu poznanicu u Sloveniji koja proklinje dan kad su ušli u uniju :))
Ka razmišljam o ulasku u eu, onda razmišljam na način- što su ljudi spremni dati za obećenu mrvicu eura. Na žalost, puno toga vidim iznutra u poslu i nismo spremni za ulazak- ne još. Ne kao ravnopravni. Nego kao siromašna udavača u bogatu kuću, koja će sve dati, raditi, biti lijepa dobra i pametna ali nikad dovoljno dobra i druga klasa.

Čitam ovdje na blogu.. dovoljno je da si iz Zagreba iz centra i misliš da si viša klasa, misliš da si najpametniji i da ti je sve dozvoljeno. Ti rođenjem imaš status.
Isto je i s unijom.

Osiromašit će i ovo malo što je od HR ostalo. U postojećoj situaciji nismo u mogućnosti zadržati svoje na svome.
Hrvatska je vriti.
Ali se stalno zaboravlja da je ne tako davno bila srušena skoro dvije trećine. Da je obnavljano sve- od cesta do kuća. Da je bilo more izbjeglica.
Kad se na to podsjeti- žilav smo narod mi Hrvati.
Da toga nije bilo- bili bi daleko iznad drugih.

biska, ljepoto!

nisam ja niš zaslužna , srce je :-))))