Već sam zaboravila...
...kako je to zatipkati se tako intenzivno i tako punokrvno, skoro zaboraviti na posao, na obaveze, na ručak koji se kuha, na odlazak u banku, na psa koji čeka pored vrata...
E da...
12.03.2012. u 8:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
e da... i kaj buš sad? kak buš se rješila tog osjećaja?
Autor: just_jane | 12.03.2012. u 8:29 | opcije
biti ćeš dobro,ovako ili onako,drž se ženo,drž se...
Autor: AnimaCandida46 | 12.03.2012. u 8:36 | opcije
ofca poslje kiše
puna je kapi pa ih njiše
a jel pastira svog imaše
Autor: roman10 | 12.03.2012. u 8:37 | opcije
da tepa ti
janje moje malo
Autor: roman10 | 12.03.2012. u 8:38 | opcije
nije to neki gadan osjećaj, nego, eto...mlačno, poluprazno, vjerojatno je do mene...
Autor: ovca_ko_ovca | 12.03.2012. u 8:40 | opcije
Roman, hvala na stihovima :-)
Odmah mi toplije oko srca
Autor: ovca_ko_ovca | 12.03.2012. u 8:40 | opcije
tvoj vuk te čeka :)
dobrodošla
Autor: roman10 | 12.03.2012. u 8:44 | opcije
ma pretvori se u gadan, kada se rasprši nada :)
Autor: just_jane | 12.03.2012. u 8:45 | opcije
Jano, ne gubim ja nadu,ali niti imam neka velika očekivanja, samo sam se zaželjela nekog uzbudljivog tipkača, makar se nikada ne vidimo i dotaknemo
Autor: ovca_ko_ovca | 12.03.2012. u 8:47 | opcije
to je proljetna depresija,proći će to....sve se budi u prolječe pa tako i ljudi...
Autor: zg44 | 12.03.2012. u 8:55 | opcije