Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Sjedim danas u gradskom parku i promatram ljude.
Sunce nas izmamilo iz kuća i stanova.
I primjećujem puno parova koji se drže za ruke, ljube, grle, zaljubljeno gledaju, guguću, vjerojatno samo njima,
smislene slatke riječi...
I zadivljeno zaključujem kako je to prekrasno kako proljeće u svima nama budi nešto nježno, razdragano...
I da...
Ja grlila klupu, ali, dobro, to i nije bitno za ovu pričicu
Bitno je da volim proljeće i tu neopipljivu, ali tako prisutnu pozitivu koju budi u svima nama.

u prolječe se sve budi pa tako i ljudi i njihovi osječaji....zima zna biti dpresivna a sa prvim zrakama sunca novi život ulazi u nas....