Laprdarij

Jučer sam na mojem blogu opet primijetilla kako ljudi pišu o sebi. Nehotice. A najviše o sebi kažu kad ja ne kažem ništa. Napisala sam sinoć blog o tome kako nisam izbirljiva. I napisala sam kakvog bih partnera recimo željela. S tim da nisam napisala u tekstu niti jednu čvrstu stvar, osim da nek je muško. Sve je ostalo postavljeno relativno. Recimo, da bude situiran kao i ja, što ne znači baš ništa. Jer tko odavde zna moju situiranost? Isto i obrazovanje. Ajd, tu je već lakše procijeniti. Ne mora baš imati jednaki akademski stupanj kao i ja. Ali neka ne bude niti predaleko. No, to sada dodajem. Da ima stav prema životu kao i ja - kaj to znači?

Ništa nisam napisala određeno. Izgled nisam niti jednom rječju spomenula. Niti vrstu posla kojim se bavi. Niti koje hobije bi bilo poželjno da ima. Dakle, dajem puuuno više nego što tražim. Ok, poslije sam u komentarima dodala da bude bijelac i slično. ALi to sam napisala zato jer sam se sjetila jedne priče: jedna si je ženska tak zamislila kakvog partnera želi, i sve stavila na papir. Jer to pali, vjerovali ili ne. I dobila je ubrzo upravo takvog. Ali je zaboravila nešto navesti - a to da je tip naš. Ona je naišla na čovjeka svojih snova, ali tip živi u europama, ne govori hrvatski. Oni jesu zajedno i sve štima koliko može na više-manje daljinu, i ona sama to spominje kao štos.

Zato sam u komentare napomenula - nek bude naš. Iskreno, ja bih najradije nekog iz ulice. Mi se kužimo.

No, unatoč takvom okruglom zapisu, opet je bilo reakcije. Niti ovako uopćeno ne valja napisati. Možete me upitati zakaj ja ne napišem popis na papiru i čekam, kad već vjerujem u to? Zato jer sam to već jedanput napravila. I fakat sam dobila to što sam napisala. Ali, kao što uvijek ima taj ALI, neke stvari nisam napisala jer su mi se nekako podrazumijevale. I naravno te stvari su postale nepremostiv problem. Jer iako ih nisam spomenula, ne pristajem na takvo što. I upravo iz tog razloga ne želim više iskušavati svemir. Jer znam da ću zaboraviti poželjeti nešto što će biti problem poslije. Zato je moja pisana želja jučer ovako uobličena. A i umorna sam, iako sam msilila da se po tom pitanju neću nikada umoriti. A u konačnici, uz sve kompatibilnosti ipak je bitno želi li ta druga strana biti sa mnom, jel tak?!

A danas mi je još nekaj palo na pamet povodom tog jučerašnjeg zapisa. Vezano uz naslov ovog zapisa. Jer kako Edgar Allan Poe kaže; “Odbijam biti član kluba koji za članove prima takve kao ja." Duhovito! Tako mi se čini da je i ovdje (i ne samo ovdje nego inače u životu). Parafraziram:

Ne želim biti s onom koja pristaje biti s takvima kao što sam ja. (Čitaj: želim biti s onima koji/e misle da nisam dovoljno vrijedan/na za njih...) - poznato, ha?

Jest smiješno, ali kaj vas ne stisne malo od toga? A ima puno istine u ovoj izreci.

Zar toliko malo vjerujemo u sebe?

Kaj bi još moglo značiti - Ne smetaj? Osim - da nek ne smeta.. I ipak se ide javljat, a nepremium je. Znači, ne poštiva moju želju. I još me želi mučiti dopisivanjem u naslovu..

Umjesto od slatke kave, moguće je da zagrzeš crnu gorku čokoladu.

nije da me stisne od te izjave Šanel, nego je upravo porazna fora...ljudi se upravo takvim "kriterijima" vode u traženju pa je tim to sve tužnije i bolesnije....znate one kojima se prestanete svidjati kada svidjanje postane uzajamno..sick..(

a apropos popisa i ispunjavanja želja..za svoj rodjendan poželjeh nešto, ono zavapih Bogu za muškarca koji će mi se stvarno, stvarno stvarno svidjati....i fakat se nakon dva dana takav tu pojavi..nitko mi se nikad tako nije svidjao na ovom sajtu...on je bio oduševljen sa mnom također---sve sa popisa pa i više nego sam tražila..naravno, postojala je kvaka..našli se mi nakon mjeseci dopisivanja na kavi..i nisam mu se zdopala, izgleda. nakon susreta koji sms i niš. zero, de nada, zippo.

toliko o popisima i kozmičkim silama.

Vinslet, a možda se prepao? Većina je jaka na riječima i iza ekrana.. ali kad treba poduzeti nekaj konkretno - nije lako. Si sigurna da nije njegov strah u pitanju?

Marko, što mi želiš reći?

hmda, neki su me prijatelji pokušali utješti s tim da se prepao..ali se bojim da je obično nesvidjanje posrijedi...dugo mi je nakon toga samopouzdanje bilo smrskano.

naravoučenije bi bilo da ubuduće molim za nekoga kome ću se i ja stvarno, stvarno, stvarno svidjati i to ozbiljno.

A možda to i je točno da ti je na popisu nedostajala ta želja :)

A i ova virtuala me podsjeća na krevet s mekanim jastucima, namjestiš si kako ti paše. A reala je malo neudobnija i s vrmeneom se ljudima omile mekani jastuci.. ne da im se žuljati...

ta želja mi se podrazumijevala. hbga.

Slično sam i ja zabrljala. Moja je želja bila slična ovoj tvojoj, ali sam zaboravila napisati da bih htjela da mu ja budem jedina koja mu se sviđa. Tak da i ti to dodaj. Nikad ne znaš. Može biti lud za tobom ,ali ispadne da je lud za još njih nekoliko..

Na krivom sam nicku, samo malo

Sad je ok. Uh što ne volim googlechrome. Neki mi se toolbar otvorio i ne znam kako ga zatvorit.

Htio sam ti reči da i mi sami nekada nesvjesno radimo neke obične stvari naopačke. Slažeš li se?

sviđaju mi se tvoji zapisi iz jednostavnog razloga, a taj je što su definirani i jasni. nedvosmisleni.

usput, poe je bio mračnjak samo takav.
svojedobno je napisao kako su crte uma koja označavamo kao analitičke, u pravilu, nepodložne analizi i da ih procjenjujemo samo po njihovim posljedicama. ima logike. pa još kaže kako, kada se posjeduju neumjereno, one postaju izvor najživljeg zadovoljstva njihovom posjedniku.
većinu vremena je, čini se, dvojio dal su mu misli bolesne ili uzvišene. pretpostavljam da su ga grizle ko pirane. a šta se može, u njegovo vrijeme chan radionica nije bilo na svakom ćošku, kao danas. a i da ih je bilo, vjerojatno bi odbio samoprozvati se članom. bedak. sve u svemu.

Markec, slažem se. I istovremeno želim biti što svjesnija, zanima me zašto neke stvari radim.

fala ti Šanel, vjerojatno si mi pomoglo ubuduće, kad budem precizirala, to je važan "detalj")))

Ivančice, kad sam bila mala mislila sam da je E.A.P. genijalac, bijaše ona serija filmova po njegovim pričama na teveju..od Pada kuće Usher nadalje...sad mislim da je bio idiot.

Kako bi se osječao normalni i zgodni frajer, pozove te na kavu, ti ga gutaš pogledom, a sebi govoriš: kud ću ja s njim? N e mislim da je u tebi pro..., ali ipak se vrtiš u krug.

Hvala, Ivančice :) A ovo o Poeu je zanimljivo! I meni se čini da analitičnost može postati samoj sebi svrha, bez ikakvog daljnjeg korisnog rezultata :( Ali je beskrajno zabavna.. Uostalom, kao da je nekakva korist od nogometa pa opet mnogi igraju.. A to jesu li mu misli bolesne ili uzvišene - sviđa mi se takvo razmišljanje.. To pokazuje otvorenost uma, mogućnost skakanja na razna gledišta.. ŠTo sam starija, to više cijenim fleksibilnost (i mentalnu i tjelesnu:)

Svi mi osjetimo kad igramo dvostruku igru, ono što se kaže: sjedimo na dvije stolice. E, taj osječaj je bitan, jer nam govori: gubimo li ili dobivamo, ono što smo željeli.

Markec, mogla bih ti reći što bi bilo tek kad bih se našla u takvoj situaciji. Iako zapravo ne kužim kakvom me ti to vidiš..

Kakvu to dvostruku igru misliš?

vinslet, a i ti si voljela horrore kao klinka? :) daj se sjeti twin peaksa i sličnih morbidarija. pa ona uvodna tema, "falling".. sama za sebe dovoljno je jeziva :)

Ako ti krevet nije udoban, uzalud i sto mekih jastuka. Ne boli glava, već bole ledja.

Marko, ajd budi konkretniji. Ne kužim te.

coco, nemam ništa protiv analiza, dapače, no sigurno ćeš se složiti da su ponekada upravo one ta kočnica nekakvom napretku. koraku naprijed. beskrajna analiziranja ne vode ničemu. jednostavno su neprimjenjiva u praksi.

Meni su X-files bili užasni horor. Twin peaks nisam niti pomisilila gledati. Sad me klinci tjeraju da gledam neke vampire, neće ići.

Coco...nisam mislio direk na tebe s kavom, htio sam samo tvoju poveznicu čuti.

Slažem se, Iva, ali ja sam eto anallitičar po struci, iako zapravo nisam analitičar po karakteru. Volim spremati ladice, ali ne radi spremanja, nego radi preglednosti :)

Ako je nešto za nas idealno, a mi to ne želimo priznati sebi, tada više nije ono što smo zamišljali. tj, nije više idealno.

vampiri su mačji kašalj naspram crvene sobe u selu bogu iza nogu. hohoho! :)

Marko, ne volim kavu, a volim gorku čokoladu. Teško mi je dati poveznicu :)

Evo, Ivancica je to perfektno objasnila. Kao da je čekala pravi trenutak za javljanje.

Ma, previše se uživim. I ove serije poslije dnevnika me već opterećuju..

e, da. ja se pak volim praviti da dobro funkcioniram u kreativnom neredu, a nit sam odveć kreativna, nit sam odveć neuredna. (to se sad kao hvalim i reklamiram)
no dobro je to što imam fore prebaciti se u frakciju analitičara. ako mi puhne. :)

Ah, nered! Barem moj nered je običan nered, nije baš kreativan. Volim da mi prostor služi, a ne ja njemu. Ali se prostor pobuni koji put i vrati mi to neredom..

Coco, ako voliš gorku čokoladu, znaj da si ista kao i oni što vole slatku. Bitno je da ti uživaš u onome što radiš i s čime se baviš. A tv, ogledaš 5 min s decom, i odmakneš se u drugu prrostoriju, diskretno.

koki,a kaj je sa životom? tko koga služi?

Pozdrav dame za sada....

a i vrijeme se koji put pobuni, pa za rođendan dobijemo koju boru smijalicu više. pih, zamisli prijetnje.

Pozdrav, Marko... uživam ja, ne brini :)

Pelpi, sa životom moram nježno - on je kao osjetljiva biljka. Zahtijeva veliku njegu da bi donosio plodove

I baš mi je onak lepo pri srcu kad pomislim na svoj život :) Život je misterij! To čovjek nikad neće shvatit - što je život

blago ga tebi.:))