Muškarci i žene...i nešto između

Znam da se ovo većini neće svidjeti.
En, ten, ti-ni...idem dalje...
Mogla bih se i unaprijed ispričati za eventualno krivo shvaćeno, mada bih onda dala do znanja da znam da ću negdje nekaj zeznuti ;)

Ipak....

Svaka godina, osim brojčane oznake, nosi sa sobom nešto svoje. A desetljeće umnožava sve to. Pluseve, a pogotovo minuse.
Žene s 40+ su.... (tražim prikladnu riječ), zadovoljne same sa sobom. (?) 'ajd, može i tako.
Pa se pitam di je nestalo ono naše uobičajeno žensko ritualno njurganje na dnevnoj, tjednoj i inoj bazi?
Gurnuto ispod tepiha?
Iza ormara je?
Kod suseda?
Popapala maca?
A figa čvrsto stisnuta u džepu?


Ili...

Gravitacija nije još pokucala na našu anatomsku adresu.
Hormoni su solidno raspoređeni – kad treba poguraju nas, na vrijeme zaustave, nikad ne zamijene uloge.
Nema viška niti manjka; ni gore, ni dolje, a bome ni u sredini.
Oznaka veličine suknje, bluze, rublja zadovoljavajuća je, o-ho-ho godinama ista, a tkanine obavijaju tijelo bez zaustavljanja daha, uvlačenja trbuha i kolutanja, u nevjerici, očima.
Jutarnji pogled u zrcalnu, nezamagljenu podlogu okrijepljuje pospani duh, budi tijelo i korak čini lakim.
Hvatanje tramvaja u istom je ritmu kao nekad, a duša u nosu je, naravno u nečijem tuđem.
Problemi se rješavaju kao nekad. Nesuglasice. I sve ostalo; solo, u dvoje, troje, u čoporu...


Ha?

E, pa nije.
Ako je, kaj da vjerujem?
Ne bu išlo!

Ne moramo istrčavati s priznanjem o sebi ako nas nitko ne vuče za jezik bez da ga isplazimo.
Nije poželjno o tome ni pričati ako nije nužno, a pričati se može i o nekoj sasvim drugoj temi.
Ali uspoređivati se, u našu korist, sa ženama koje su mlađe od nas brojeći razliku u godinama koristeći svih 10 prstiju, pa možda i u još jednom krugu ponovljeno, ili na pola, je...opet tražim prikladnu, blagu riječ...kontraproduktivno.(?)

Jer...

Negirajući evidentno, plahutajući u suprotnost, itekako govorimo o onome kaj nas neprolazno žulja, misleći da drugi, osim nas, to ne kuže?
Pa bumo žmirile da se ne vidi, šutjele da nitko o tome ne govori i pričale priče u koje vjerujemo pola sata nakon izgovorene zadnje riječi ili u najboljoj varijanti do slijedećeg jutra kad se krmeljave i zgužvane suočimo same sa sobom, s danom iza i ispred nas...

Ha?

Tja!




Volim svoje godine, ali.....
A vi?
Ima li iza zareza još nešto?
Nema?
Hm....
Najs!

Dobar dan, posebno generaciji! :)

volim svoje godine ali me ne bi smetalo imati opet 30? :)

dobro..sad smo već dvije :)

pod uvjetom da mi sve ostalo u životu ostane isto.
djeca skoro odrasla i samostalna, materijalno zbrinuta,
bez nekih bitnih egzistencijalnih problema i životnih situacija za rješavanje.
odmah bi potpisala.:)

Pokušao sam pročitati ovaj blog, impresivna retorika, ispeglani stil, ali moram priznati da imam dojam da samo žene razumiju ovo što si napisala..Stoga: samo lijepi pozdrav:) Rečenice su ti super i baš je užitak čitati ih:) (činio sam to naglas sa osjećajem za ritam i intonaciju, u nadi da ću možda usput i shvatiti poantu:))
ma šalim se, na blogu je postalo in svojim komentarima pljuckati i seruckati, a ti si "domaća" pa mi nebuš zamjerila..Tim više kaj nismo generacija niti istospolne jedinke da bi se morali poštovati preko granica dobrog ukusa:) cmok:)

a vidi je sad :))

ali ajd, bi i ja ;)

Nikada nikog ne pitam kolko mu godina i ponosna sam, jer svoje dobro nosim!
Zadovoljna sam što sam "zdrava" i htjela bi još puno toga napraviti, jer ako bi rekla sad mi dosta, život stane.A ja bi još i još i jošš..toliko toga ili kratko Mei:-)
Volim živjeti jer život je lijep, svrbi ponekad ali počeškam se i prođe:-)))

da se vratim u tridesete uz sav onaj košmar, neee.
bolje ovak.
osim toga, jesi li primijetila da ima sve više prelijepih žena između 40-te i 50-te dok se muškarci u tom razdoblju ruiniraju samo tako?

et, kaj to u ime forumaških dana? :)

trebao bi se zabrinuti ak skužiš ženski blog bez previše razmišljanja :P

(ovo je tek tako, da se netko zakači pa da se malo svadimo) :))

bis, ali vjerujem da ti neće pasti na pamet uspoređivati se s mlađim ženama, hvalospjevajući o sebi, kaj ne? :)

ima zlatkice, ima :)

ali ima i sjajnih muškaraca koji ne glade svoj raskošni trbuh..(da dodam: čak i tu, na iskri ;)

iako, ima u tome zrnce istine.
gledam neke prijateljice i njihove muževe nakon rastave.
(gledam i sebe, hah)
žene procvatu, proljepšaju se, počnu uživati u stvarima u kojima godinama nisu...a kad pogledaš muževe, svaki kao da je deset godina ostario preko noći.
bez zeke. ispada da žene (vlastite) muževe održavaju privlačnima za druge žene.

znaš kaj, meni se čini da mi žene malo previše brijemo na priču da bi muškarci bez nas hodali svijetom gladni, zgužvani i zmazani

ali da je u dvoje sve drugačije, je :)

primjećeni su astronomski pomaci u proizvodnji kozmetike za žene,estetska kirurgija napredovla i cijene padaju a ona se čudi da su žene oko pedeset sve ljepše i ljepše!?

Ma kaki Mei, što bi pridobila time? Možda depresivnost za koju nemam vremena, opet bi bila na gubitku..prošlost je za mene PROŠLOST promjeniti se neda ništa(eh,smotana ja, pa to svi znaju!!)...treba ju samo znat nosit i ostat prpošan, mlad unutra , i tako sakrit koju godinu,4 ili 5 a može i 10:-)))))

mobilni, točno.
ali ne znači da će vam Miško otpasti ako razmazite svoju kožu. npr ;)

Nemojte se ljutit, ali ja ipak imam dojam da je kod velike većine žena dominanta stavka identiteta njihova egzistencija kao seksualnog objekta..ne znam jel to genetski ili kulturološki gaf, ali presmiješno mi je da su žene toliko opterećene izgledom i patnjom povodom neminovnih procesa vremena koje ih čine manje poželjnim objektima, odatle onda i depresije, samoubojstva, ljubomore, itd itd..Ajd shvatite već jednom da vi niste to tijelo, između ostalog.

ne brijemo.:)
ali, muškarcu koji je živio sa ženom treba brat bratu par godina da nauči npr. razvrstavati rublje za perilicu.
tak da kad vidiš nekog da hoda u svjetloplavoj majici koja ima sive fleke a nije batik, budi sigurna da je friško rastavljen.:)
osim ako nije u mogućnosti plaćati tetu da to obavlja umjesto njega.
a ako je u mogućnosti plaćati tetu, onda možda i nije loš za zadržati ga pa takvih i nema puno rastavljenih.:)

testosteronska kultura je od žena napravila bogalje i fufice. Da.Meni je to sve bolesno.

et....i dam se okladiti da će većina muškaraca sramno pognuti glavu kad im na 10 metara udaljenosti ispred nosa prošeće zgodno žensko dupe ;)

tko diktira takva pravila?
(na stranu da smo bedaste da ih uglavnom prihvaćamo zbog....je, moš misliti samo zbog sebe :P)

zlatkice, svaki takav muškarac, nakon rastave, trebao bi odraditi pripravnički staž samostalnog života. pa onda dalje :)

Et, ja sam sigurna da griješiš....nije to večina,a manijine imaš svugdje u svakom kutu zemlje:-))
(namjerno okrečem malo na šalu)

teško mi je govoriti u ime drugih (mada se slažem s tobom,gledajući pojedince) jer sam imao sreću da imam dobre gene i kožu za polizat.:)))

eto, ovo se zove indirektni (osobni) marketing

mobilni :)

a tijekom tog pripravničkom staža mu treba svakovečernja konzultacija s frendovima u sličnim problemima u lokalnom bircu uz tri-četiri pivice.
a kaj mi žene napravimo prvo?
upišemo se u teretanu.:)

da, tko diktira pravila? Pa to sam i rekao: žene nisu objekt zbog sebe, i u tome je problem..U psihologiji modernih žena je da se žele svidjeti muškom rodu, i to je činjenica za većinu...Ogromna količina energije (na kraju od toga živi megaindustrija kozmetike, npr) žene troše za taj efemerni identitet koji je savršeno isprazan..naravno da ima izuzetaka, ali čini mi se da je postotak zanemariv u odnosu na populaciju..Tko je jasno tko diktira: mediji, kapital, muškarci...To je snažno energetsko polje koje usisava duše žena..na kraju ostaje samo prazna ljuštura.

kad ne znam lagati.:)))
a imam i svjedoke.:)

i nabacimo nove krpice :)

a gle...muškarci, kad je frka, isto plemenski kao mi šljakaju. di će bolje naći rame za plakanje nego na šanku, uz pivu viška :))

et...i onda kao osvještene žene idu u krajnost pa gube i ono (vizualno) kaj ih čini ženom

a sredina je....?

mobilni, dva su dovoljna...ups, dvije :)

ja ne volim svoje godine,svoj izgled,svoju pamet,svoj novčanik...itd....

toliko (ak razumijete ovo što sam napisala....previše sam potkovana stručnim izrazima,pa me teško razumjeti :))....)

Et,ma molim te , kaj nije i obrnuto? Pa to nam je u prirodi!! Zar se može protiv nje? Može ALI ...opet ja o "manjinama"

odoh ja, talit čokoladu , taj famozni afrodizijak za marmoni kolač.

slipi, voliš...samo si realna. da ne voliš, skrivala bi sve to
bi?

;)

bi

nema sredine..Postoji samo osvješćivanje onoga što je bitno...Sori kaj sam iznio malo zbrda zdola svoj stav..A zašto sam ga iznio? Zato jer mi se civilizacija i zombiranje počelo gaditi..Ali svatko se ipak spašava sam za sebe...

Kaj je u prirodi, biserna? To da su žene seksualni objekti prije svega drugoga? Još razumijem mlade žene, ali ne razumijem ove starice koji si zatežu, recimo lice, i pikaju botoxom..Jadno...

slipi...imam 47 godina. i nikad ih nisam skrivala. ne pada mi na pamet uspoređivati se s mlađim ženama jer znam kaj znači imati npr. 35
a i kaj znači imati ove koje imam

zato ne kužim sve to...ono-suuuuper nam je....

(sve ima svoje prednosti i mane, pa i godine. ali ih treba staviti u realne okvire)

et, komentar slipi i na tvoj

možda problem je ipak malo dalje od onog kaj nam je pred nosom. pa kad godine učine svoje i žene više nisu u reproduktivnoj fazi (na stranu prednost ;), počinju problemi za one koje su same sebe odredile (samo) anatomski-funkcionalno
i onda krenu pi*darije koje i sam spominješ

Prirodno je Et da smo malo dulje pred špiglom kad idemo van sa partnerom ili tek da se upoznamo..spol tu nema veze...TO JE PRIRODNO...a da je ljepota relativna i da se svaka slika ne viđa svakome- to je jasno.

oprosti meija imam ti potrebu odgovoriti na ovaj komentar kojeg a si ostavila na blogu od pognioci (tamo više ne želim ostavljati komentare)
popentrao se klinjo od 2 godine na rub prozora. 5-ti kat
varijanta:

a) polako dođeš do njega, čopiš ga, lupiš po guzi i kažeš "ne"
b) polako dođeš do njega, čopiš ga i zagrliš, izljubiš...

kako klicu objasniti ljubavlju, bez standardnog lupoguza da nekaj ne smije?

toliko o novim pedagoškim metodama


Gle, meijice, dušo: majka uopće ne smije ni teoretski dozvoliti mogućnost suacije da joj se njezin klinjo od dvije godine vere na prozor na petom katu, jel'da? (osim ako ga toliko "voli" da ga se želi riješiti, pa se eto pravi da pegla dok je prozor otvoren, a klinjo izvan kinderbeta.Smisli neki bolji primjer da bi opravdala mlaćenje po guzi.

sve ok meija....realna sam
zato i kažem što ne volim ....

ne uspoređujem se s nikim,al da bih htjela da je drugačije.....bi

ma dobro, biserna , svijet ide dalje i bez mene...Što se mene tiče, nikad nisam volio fufice i nakinđurene babe...Budite što jeste, ja ću biti ono što jesam i mislit ću svoje, i prijatelji smo, ko što smo i bili, i dalje:P

daj, nikad se ko klinjo nisi popentrao di ne treba?
mame nisu svemoguće. događaju se nezgode uz svu brigu, pažnju i angažiranost. dovoljan je trenutak

može bilo koji drugi primjer
ali važnije je kako klincu koji još ne razumije sve, logički ne zaključije, ne zna kaj je strah i posljdica nepromišljenog ponašanja objasniti da nekaj ne smije

("pavlovljevi reflekii"...po guzi znači ne)

slipi, sad nas je već 3 :))

:)))....neka nas...

i...kakav je zaključak?

mobilni....da bi se trebalo primiti posla..... ;)

(nek svatko shvati kak mu paše :)

ne loša ideja:))

Coco ipak nije govorila o ekstremnim situacijama, kad se zalaže za odgoj ljubavi...Udarac po guzi u situaciji koju si navela vjerojatno ima i alternativu, pogotovo kad je dijete veće. Kad jednom nauči govoriti, dijete vrlo dobro razumije i energiju ljutnje roditelja, s tim da bude svjesno što je tu ljutnju izazvalo, tako da udarci po guzi baš ne moraju pljuštati svakodnevno za baš svaku sitnicu..Osjećaj za mjeru, respektirajući djetetovu osobnost i temperament, je umjetnost, koja se uči, pa ako treba i uz pomoć knjiga, koje su ipak nastale na temelju spoznaja ljudi koji se čitav živoz bave odgojem i psihologijom roditeljstva....No da, teško je iz Srednjeg vi9jeka pedagogije i spontanog odgoja koju iz lijenosti podržavaju "genuino savršeni roditelji"uskočiti u eru prosvijetljenog odgoja.Prvo treba postati prosvijetljen da bi se onda čovjek posvetio prosvijetljenom odgoju, makar je bolje u ovom svijetu uopće nemati djecu..Sve je to prerano, dok ova kriza što se neumorno i akcelerirano valja ne sprži i zadnji bastion ludila koje je postalo normalna i dapače poželjna pojava...Oni koji vas kontroliraju izgubit će bitku i postat ćete slobodni.

et, klinci su jedinke za sebe.
u familiji, kad smo bili mali i zajedno odrastali, bratić o sestrična, odgajani jednako, u istim uvjetima, kao nebo i zemlja su bili.
ona divljakuša sklona svakakvim glupostima, on miran i poslušan

toliko o deklarativnim metodama odgoja.

nikad se ne budemo razumjeli ti i ja..Ionako je komentar off topic...Imaj se dobro...

i još nekaj...ljubav se ne uči iz knjiga. ako je nismo kao klinci dobijali, nećemo je znati ni dalje drugima pružiti.
tu nema nikakve spektakularne mudrosti. samo životne realnosti.

ugodan dan, et :)

i ostalima...čitamo se...mah-mah :)

(ne slušaš i ne čitaš sa razumijevanjem, valjda da mi se osvetiš, ha ha ha: spomenuo sam osobnost i temperament djeteta koje treba poštovati i prilagođavati mu se..A ti opet udaraš po istome...Odgoj nije kruti popis pravila, to nitko nije ni rekao,već smjernice podložne prilagođavanju...A u osnovi mora postojati nježnost i ljubav..Ako taj osjećaj nije dominantan, odgoj se pretvara u svoju suprotnost...Naravno da se djeca razlikuju, po genetskom naslijeđu, temperamentu, spolu, intelektualnim mogućnostima, redu rođenja, sve su to faktori (ima ih ohoho) koji već samim time sugeriraju da odgoj ne može biti potpuno isti za svu djecu jednog roditeljskog para, niti je to opravdano , niti psihološki moguće, pogotovo za roditelja koji je senzibiliziran za specifičnosti svojih potomaka..

eternis, odgoj je u temelju kruti popis pravila: postoji ono što djeca smiju i što ne smiju. I na što roditelj strogo treba paziti.
Uz ta pravila svijet opstaje. Ostalo je nadogradnja. ( pročitaj što je vega napisala na komentarima u svom blogu.)

Ako ti se ikad mačka doma omacila, onda si mogao vidjeti koliko mačka majka ulaže truda (prirodno) da bi othranila mačiče. Koliko ih vuče okolo, seli, preseljava liže, gladi.. (od tuda ono: nisiš ko mačka mlade).
Uostalom, koliko sve životinje (kažu ljudi: neumne) ulože truda za svoje potomstvo..
pa je normalno za čuđenje kad je majka imala problem da je svoje malo dijete tretirala kao odraslo i odgajala bez nježnosti. I da joj je za to trebala njegova bolest da se spusti na zemlju.
I da je to bio cijeli proces.
Jedini proces koji sam imala..kao se uvježbati hodati kućom da ne stanem na igračke.