ima boga

Dođeš na primjer u našu metropolu, na onaj njen trg što ga svi slave a zovu ga sa barem tri različita imena, uvijek samo jedno službeno, ali to je za neku drugu priču.
Prošetaš malo po okolnim ulicama, gdje su one drvene brvnare, ma takove nisu postojale niti u kaubojskim filmovima, a sve da zaobiđeš onaj plastičnjak što je zauzeo pola onog naprijed spomenutog trga, diviš se dovitljivim ugostiteljima kako griju zrak na ulici, sve u nadi da će netko upravo kod njih pogledati ljubljenu seriju koju daju na maxiteveledekranima i potrošiti nešto svima nedostajajuće love.
Namjerno izbjegneš ono divljaštvo od arhitekture što je tako lijepo zamijenilo štakornjak na Cvjetnom trgu, pa okreneš đir nazad, pitajući se da ipak probaš koju češnjovku ili štogod od ostalih ponuđenih delicija za piće i jelo, ili da ipak kupiš neku đinđuvu ili đinđuvicu što ih nude nemilosrdno, kinesku garderobu niti ne gledaš, to se kupuje na Kineskom zidu.
A za sve to, krivo je to što postoji milijun i nešto autoprijevozničkih kuća pa kada uzmeš povratnu kartu ne možeš se vratiti doma autobusom što vozi u vrijeme koje ti odgovara, već trebaš tri sata čekati na svoj autobus, a jebga. Sve su pokvarili, nekad nije bilo tako, ali to je opet za neku drugu priču.
Onda umoran sjedneš u čuvenu kavanu za na kavu sa predsjednikom, lijep se pogled pruža na šetače i čekače, posebno čekačice, posluži te onaj gospon konobar Župnik, spiješ si jednu šljivovicu, kako je i red, pa potražiš toalet, jer zato si zapravo i ušao na tako otmjeno mjesto, uvijek moraš misliti da dio sebe što ostavljaš negdje, ne bude na nekom lošem mjestu.
WC baš prav, onako kako se šika, ljubazna gospođa sa tanjurićem na stočiću uputi te željenim smjerom, toalet čist, ma milina božja, isprazniš se, očistiš iiiii, znate one zaporke koje budu na toaletima pa izvana čitaš slobodno ili zauzeto, e ta zaporka zaglavila, nema šanse otvoriti je. Nakon dva milijunatristodvadesetpet pokušaja počneš lupati po vratima, dozoveš ljubaznu gospođu, proba i ona otvoriti iz vana, ne uspijeva što je i normalno, taman da se da iz vana otvoriti, pa nitko im ne bi dolazio srati, ali, pozvat će ona kućnog majstora, tu je negdje u kući, inače je na Žitnjaku,, a ti se strpi malo.
Što da vam velim, majstor me oslobodio, blažen ja i oni, u buduće serem iza otvorenih vrata, neka uđe tko hoće, a zaključujem da jedino ako putuješ doživiš nekaj lijepoga.

Vidiš Vrbice, da si mi ostavila kontakt telefon mogla je pasti ona kava! :))

vis stari, to te je Bog kaznil, zato kaj imas takve misli...barem da te nesto zaljepi za sjecanje...haha

dariling, Bog ne kažnjava, Bog je sušta ljubav, kaj je tebi da to ne znaš?

jebiga stari revolucionar zaglavi kakaoniku kapitalizma

Romane ceneru, znaš li ti onu priču o grahu i paradajzu, ma ne znaš je sigurno, pa da ti kažem: divio se grah paradajzu kako je lijep, crven, okrugao, sočan, a ovaj mu odgovorio da je to zato jer je u partiji, jer je revolucionaran. Grah je pitao a je li bi i on mogao tako, na što mu paradajz odgovorio: Ne, ti ne možeš nikako, pa ti i kad si u guzici pričaš!

jebiga stari revolucija mora da teče

a što bi ti bio rajčica ili grah?

filek

haha stari samo si ti misli pozitivno to je ok, ali vas nimalo ne kuzim pa i svim svjetskim gradovima postoji Bozicni sajam, ljudi su odusevljeni ugodjajem, samo vi hrvati pravite sprdacine a dobro ne svi, ja bi uzivala u kicu....lampicama. kuhanom vinu i cesnjovkama...

čuj neki normalni ljudi a i neki kršćani nisu još profanirali Božić
pa ga ne slave cijeli mjesec, nego cijeli život žive kao vjerni

hahaha, ma daj molim te to su bajke vjeruj mi....

Ajde, fala bogu i od tebe neki normalni blog.
Cak i duhovit.

oš me sada ženit?