Laprdarij

Gledala sam neki dan najavu serijala o autizmu. O autizmu sam prije cca 5-6 godina dosta čitala jer se stjecajem okolnosti preklopio s nekim drugim mojim interesima. Prije te projekcije pitala sam se: budući da nisam nikad bila u blizini autističnog čovjeka, kakav je to osjećaj? Vrišti li iz njih, ili je muk?

Gledajući tu najavu puno činjenica znala sam od prije, ali neke nove su me opet oborile s nogu. Svaka čast autoru koji je problematiku uhvatio sa svih mogućih strana, svaka rečenica koja je izrečena nosi duboko značenje!

Jedan detalj iz serijala: Oborio me je jedan autist, Birger Sellin, koji ne govori. Ne komunicira sa svijetom oko sebe (na nama prepoznatljiv način). U njegovoj glavi se možda nešto odvija, a možda i ne. Općenito se ne može doprijeti do tih ljudi jednostavno, ili nikako. No, tom Birgeru, Nijemcu, ponudili su kompjutor, ok, puno su radili s njim i prije toga. I Birger tip-tap počeo pisati razumljive riječi na kompu. Mama mu se rasplakala od sreće, izašlo je nešto iz njega prema van!

Prvo malo, da bi ubrzo potekle bujice iz njega. On opisuje svoj svijet koji nije nimalo prazan, prebogati svijet, u kojem on stalno istražuje okolinu nekim svojim načinima. Prekrasna priča! Objavio je Birger i nekoliko knjiga! Moram si to posuditi.

Birger je pronašao kanal kojim će komunicirati, pronašao je put kojim će se izraziti, veliki je on sretnik! Ne samo što je sebe otvorio, nego je i nas obogatio time što je uspio prenijeti taj svoj unutrašnji svijet za koji se mislilo da ne postoji. Nakon Birgerovih poruka autiste se gleda drukčijim očima. Jer smatralo ih se mentalno retardiranima i nesposobnima za bilo kakvo izražavanje. Živjela tehnologija :)

Kako je jedan roditelj rekao u serijalu: pitanje je što je normalno ponašanje (ako smo smatrali da su autisti retardirani, a iz njih je u stanju izaći takvo bogatstvo!). S vremenom se granice normalnosti sužavaju, a zapravo u današnje vrijeme bi bilo za očekovati da se proširuju. Sve više djece obuhvaćeno je dijagnozama. Sreća naša što Hrvatska zaostaje u svemu, pa i u revnoj dijagnostici psihičkih poremećaja, a time i u njihovom liječenju psihofarmacima od kojeg uvjerena sam više je štete nego koristi.

Jedna terapeutkinja autista rekla je: u svakome od nas čuči jedan mali autist. A možda i ne tako mali, dodajem ja. Birgeru se posrećilo i on je pronašao svoj kanal za izražavanje. A koliki 'normalni' ljudi žive zatvoreni u svojim svjetovima, ne nalazeći ni vrata ni prozore?

(Serijal starta 2. siječnja u 20.40 na HRT1 ili 2, kroz 4 srijede, topla preporuka!)

a šta, ti nisi autistična?!