-vrbica-

Nakratko je prestao pričati. Izvadio je cigarete, ponudio i mene, zapalio meni pa sebi. Šibica je poletjela kroz blagi večernji suton i ugasila se prije nego što je pala na zemlju. Polako se približavala večer, zrak je bio pun ozona. Odjednom je ustao i pogledao me. Razumijela sam ga. Bilo mu je hladno u toj tankoj jakni. Pošli smo usporedo šljunčanom stazom parka i uputili se prema izlazu. Nad Zagrebom je polako padala majska noć.
Tramvaja dugo nije bilo. Sačekao je da se pojavi moj. Brzo sam ga upitala:
"Ivo, hoću li čuti kraj priče?"
"Hoćeš Maja"...
Razmijenili smo brojeve telefona, ušla sam u tramvaj, mahnuo je nekako sjetno, okrenuo se na peti i otišao.
Tu noć sam loše spavala, pa sam kasno ustala. Pomislila sam kako imam dovoljno materijala za novu priću. Sjela sam za kompjuter, ali nisam mogla pisati. Sve se okretalo oko Ive i našeg susreta. Jesam li previše osjećala? Zar mi se nešto dogdilo?
Ne, pa nitko ne može probiti moj obrambeni stav. Ne mogu si to dozvoliti. Ipak, poslijepodne sam jedva dočekala.
Sjedili smo u tihom i ugodnom kafiću i neometano razgovarali. Tiho je nastavio sinoćnju priču.
"Dva mjeseca, pokušavao sam naći Gogu. Nije mi uspjelo. Kasnije sam zaključio da više i nema smisla. Kao i sve do tada, i ovo se završilo mojim bijegom. Otišao sam u Australiju kod bakinog brata. Dobro sam se snašao, pokušavao pisati njoj, ali odgovora nikada nije bilo. S godinama sam prestao pokušavati. Samo ponekad, me je progonila misao: imam li ja dijete, da li liči na mene?
Prije dva mjeseca, vratio sam se u Zagreb. Prolazio sam ulicama, parkovima i kafićima koji su nam nekad toliko značili. Valjda sam se nadao da ću je negdje vidjeti, sresti, prepoznati. Vidim da to ipak nije imalo smisla.
Sutra putujem nazad Majo."
Prošli su me trnci, a dlanovi su mi se brzo oznojili. Znači, gotovo je ,Ivo odlazi, a ja šutim kao da mi je svejedno.
No nisam osjećala da u tom trenutku mogu išta reći. Nisam htjela pokvariti ovaj dragocjeni trenutak. Izašli smo, prošetali do fontane. Izvadio je novčić. Brzo se okretao u zraku, praćen mojim pogledom. Vjerojatno smo u tom trenutku imali sasvim suprotno zamišljene želje. Bućnuo je u zelenu vodu fontane, a ja sam osjetila prazninu u želucu.
Sutradan smo sjedili na aerodromu i pijuckali kavu. Bilo je 4 sata poslijepodne. On je šutio, a ja se nisam usudila ništa više pitati. Krenuli smo prema izlazu. Blago mi je uzeo ruku i spustio svoje usne na moje prste. Glupo sam se nasmiješila i zadrhtala.
Sa terase sam promatrala kako ulazi u avion. Još se jednom okrenuo i znakovito mi mahnuo..ruka mu je dotakla usne i ja sam mu vratila istom mjerom. Avion je čudno polako klizio po pisti, a onda se lagano odlijepio od zemlje. Na zapadu je sunce zalazilo i činilo se kao da će poletjeti u njega.
Kad sam se vratila u grad, već je pao mrak. Sve je bilo isto kao i prije. Ulice, trgovi, fontane, ljudi. Ali ja sam bila drugačija.
Na semaforu se upalilo zeleno svijetlo i ušla sam u neosvjetljen dio ulice. Tu u blizini je moj stan. Noć je bila topla i lijepa. Svibanj se bližio kraju i dolazilo je ljeto.
Da, ljeto bez Ive!

Ja konačno gotova...:)))

dobar dan vrbice! nisam navikla tebe čitati, no počet ću...jednom od ovih dana!

mai, pozdrav i tebi...:))
ja tebe čitam...uvijek...:)

sada kad veliš da je otišao negdje na zapad, čini mi se da ga poznam....:))

a ja ću čitati kad dođem doma jer sam ovdje raspršena ;)

ja sam pročitala Iveka u nastavcima
i nije mi se svidio.
Ivek je zločest. Neodogovoran.
a u HR se lako nađu "izgubljeni" ljudi..

a zakaj je išao na zapad ak se vračal u Australiju....vrbi to je neki muljator....:))

Hej, Iva, toliko ljeta bez Ive a Ivo živi u svojim uspomenama. I znaš što će se na kraju dogoditi? Kad se Ivo vrati da bi ostao, tebi će biti svejedno, jer mu nećeš imati što reći. Sve si isplakala. odsanjala. izmaštala...Godine će učinit svoje i kava će biti dosadna.
Da, Katy, će otići u zaborav iz kojeg nema povratka. a šetnja pokraj rijeke sedamdeset i neke bit će samo jedna pjesma M. Ilića. Kao i ona "sin ti pije, sin ti griješi". Nema trećeg rješenja za sve ovakve.

ninočka...veliš...svi jednom odu...:))))

čekam tvoj komentar meija...:)))

pogni...nije zločest. Samo je bio mlad i nadobudan...:)))
I u Australiji se mogu naći ljudi, a kamo li ne u RH.
Samo da li nekoga i stvarno želimo naći? to je već drugo pitanje..

vrbice, zato i kažem da mi se Ivo ne sviđa.

Medek...možda si u pravu, a možda i ne... rekla sam već da je ova prića poluistina.
Znaći, ako se i vrati jednog dana, možda će ipak pokušati naći Maju...:)))

pogni...nikad mu nisam previše zamjerila...:)))

neki odu od nas...od nekih odemo mi....
prića je ljepo isprićana.....i drago mi je da je takav kraj, nedorečen, uvijek može nastavak....:)

nina, nedorečena je zato što je zaista nedorečena.
A mislim da nas to najviše i boli, kad nešto ostane nedorečeno...

....:))...slažem se, boli ali ima nade....:)

vrbice, ako je pobjegao kad je bio mlad, nije red pobjeći kad si odrastao i gospodin u godinama.

Ono što je vjerojatno, to je, da u drugoj zemlji ima obitelj- koja u ovoj priči nije nigdje spomenuta.

ima...stvoreni smo zato da se uvijek nadamo:)))
pa zato i jesmo na ovim stranicama...

Lijepo ispričano za ovo godišnje doba. Tužno i romantično. I sve su priče istinite, samo nisu naše...

pogni...možda ima...ne znam...
A možda i poželi da se jednom vrati.
Možda nije više sretan tamo...možda...možda...

Medo...svatko se u njima može naći..
A svaka prića ima i nešto istine..
Dobro je da ju možemo ispričati na svoj naćin. Onako kako se nadamo da će teći, ili onako kako bismo željeli da se odvijala.
Ali svaka prića, mora imati osnovu od koje se počinje...

:)) opisala si ga kao: glumca
nekoga tko krivi druge za svoje životne propuste
čak i Gogu krivi da je "nestala"
a on se seljakao od jednog do drugog, jer se s njim nije dalo izdržati.
- odselio tako "gdje se snašao" i nije tebi rekao svoju sadašnjost
neg prošlost

da, pogni...ali priću nekako moraš početi. Moji likovi su totalno izmiješani
ali dogodilo se. Možda nisam trebala Gogu napraviti trudnom, ali morala sam ju
maknuti iz njegovog života. Zapravo možda sam joj namjerno dala ulogu Maje...ah...sad kad bih ponovno
pisala, vjerojatno bih neke stvari napisala drugačije.

samo ti piši, vrbice....
ja ne volim te tipove... ni žena...ni muškaraca...iz ove priče...
al, takvih zaista ima...
ive je dramatičan lik...pegula, pegula...
a maja? kad ga je već "napala" u đardinu, nije ga smila pustit u avion...
hahaha
nadam se da ne zamjeraš .))))))

ovo znači samo jedno:
pozorno sam te čitala .)))
piši...

mazo...baš ti hvala....:)))
Ivo zaista jest...pegula...
nije on bio loš dječak, ali posložilo mu se.
A bio je i drag i zgodan......

Ivo je ok.
Djetinjstvo bez ljubavi,bez društva,bez adrese
je ostavilo trag,na kraju je ipak našao mir i
imao je dovoljno snage da ispriča svoju priču,
da se oslobodi dugogodišnjeg tereta.Došao je
u Zagreb da još jednom pokuša pronaći svoje
djete,umjesto toga pronašao je ženu koja mu
se svidjela.Na neki način ju je zavolio,ispričao
joj je svoju priču.Nadao se da će ga ona
prihvatiti takvog kakav je.Međutim od nje nije
dobio ništa osim pažljivog slušatelja.Otišao
je nazad u Australiju gdje je trenutno njegov život
s nadom da će mu se ona javiti i da će naći
zajedničko rješenje.
Goga je takođe ok.
Potiče iz ugledne obitelji.Dobar đak i žena koja
zna što želi,a želi karijeru i sigurnost.Ivo joj to
tada nije mogao pružiti i ona je otišla svojim putem.
Dobar posao,sin i karijera su njen život,a možda
i nova ljubav neko sličan njoj.
Djete .. sin ili kćerka.
Djete će poput svog oca odrasti bez oca,ali za
razliku od svog oca,imat će majku koja ga voli
i koja će brinuti o njemu i ništa mu osim oca
neće nedostajati.Možda će imati i oca koji će
ga voljeti i brinuti se o djetetu,ali ipak je biološki
otc pravi otac.
Maja je ostala nedorečena.
Ko je Maja,zašto se ona plaši ljubavi,zašto guši
osjećanja?Upoznala je muškarca koji joj se
odmah dopao.Na neki način ga je i zavoljela,
ali ona guši ta osjećanja.Ona nema dovoljno
snage da se suoči sama sa sobom,sa svojim
željama i osjećanjima.Ona istovremeno hoće
sve i neće ništa.

Pušački blog ... kako sam ja kralj pušača koji je abdicirao prije skoro 6god ... smiješno mi je da čovjek nema upaljač dok pripaljuje drugoJ ... odmah se vidi neznanje.
Šibice koristiti jedino za peć ...

Đukica, prije skoro 40-tak godina, upaljaći su bili rijetki.
Cigarete smo palili šibicama.
No kako ti nisi ta generacija, naravno da ti se potkrao
početnički zlonamjerni komentar...:)))
Moraš još puno cigareta popušiti........................

tape...svaka ti čast...:)))
Rekao si ono što ja vjerojatno nisam
u cijeloj ovoj prići. Nevjerojatno je kako
si uspio shvatiti ono što je bit svega...:)))

Zlonamjerni ?
Ma, ti nisi normalna ...

Naravno, ona nije mogla tu noć pisati na kompjuteru ... PRIJE 40 godina !!! :P
Jesus ...

Pa je sad jasno čiji je komentar zlonamjeran ...

vrbi draga, uzivala sam citajuci te...nebi u detalje tape je vec sve napisao
samo .....bila bi sretna da napises jos takovih prica, ponesu me strasno
vise nego onaju blog za moj rockas....a ti smisli nesto...bravo, bravisimo
i nadam se da ce biti jos istinitih prica....

đukica...to se zove sloboda pisanja...
Nadam se da će i tebe jednom netko voljeti...:)))

darling...:)))
hvala...

Ne, to se zove praviti se pametna i biti uhvaćena u gluposti :D
Sama si kriva što ne znaš, ali baš ne znaš NE reagirati na komentar ... morala se boksati, pa ispadne smiješna kao i uvijek.
A onda kreće sa zlim komentarima :D

Hvala ti i na ovakvm komentarima..pusa...