Sound of Silence

 
Dok su sa druge strane prozora dopirali zvukovi nekih davnih dana, ona je samo sjedila u raskoši kojom je taj trenutak blistao slušajući neke još davnije zvukove božanskih glasića, na gramofonu čiju bi priču jednoga dana bilo također lijepo napisati. Šarenilo vibracija koje je izlazilo iz njegovog pupoljka činilo je popodneva hrskavijim i opipljivijim. Postojao je neki čudan spokoj u svim tim trenucima prijateljevanja sa zrakom. Uvijek bi svijet bio u drugom planu. Na balkonu sa ružičastim geranijima u širokima vazama. I čašom soka od jagode. Uz gledanje u onu malu spilju na drvetu čije su se grane opasno približile susjedovoj terasi, poput stuba, u tko zna kakve svrhe. I sjenica koja se uvijek spuštala na sam rub ograde na svojem zemljištu od centimetar i trideset gledajući je kako se ljulja na stolici za neljuljanje sa lagano nakrivljenom glavom. Bilo je čudno. Možda bolje rečeno, čudnovato. Sjenica je prvi put došla kada je kupila gramofon. Izgleda da su imale iste glazbeni ukus...
 

I'm looking for a pause button in the tired head of mine,but there isn't any...

well...just close you eyes...and imagine a place where everything is easy and quiet...the wind...and the mind...because, there`s no place like the mind...(a ak ti baš fale tipkice, well, imaš tipkovnicu ispred sebe...probaj nešt stisnut...možda upali... ;)

CTRlAltDel?