Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Opet mi bivši uspio dići živac, bivši muž, otac moje djece.
Kad slušam priče nekih kako ostaju u dobrim, čak, odličnim odnosima sa bivšim supružnicima, meni čudno, hebi ga, svako sudi po sebi.
Da smo mogli biti super frendovi i kužili se i dalje, valjda se ne bismo ni rastali.
Ljutnja brzo prošla, zahvalila po stoti put što živi kilometre udalje, pa smo sami, na njega niti ne računamo, a i ono malo što obeća, zariba u zadnji čas...pa ga operem, ništa se ne promijeni i tako se vrtimo.
I onda mi sine da je On osoba kojoj najviše zamjeram.
Jel to zato što sam ga jednom davno voljela..onak, neracionalno, ludo, gubila sebe radi njega, davala se do kraja u tom odnosu.
Jel zamjeram sebi?
Jel moguće da, nakon toliko godina što nismo skupa, i dalje me uspije uzrujati.
Vele, tanka je granica između ljubavi i mržnje...ne volim ga već dugo, ne mrzim ga, ravnodušna sam...ali me ljuti što misli da rastava od mene, na neki način znači i rastavu od djece
Zbog njih se ljutim.
Najradije bih zaboravila da je ikad bio dio mog života, jednom, tamo, nekad...ali, nismo sami.
Ne rušim mostove radi djece...
I onda mi sine kako nikad nisam znala rušiti mostove iza sebe.
Neki klimavi...
Neki zarasli da se čini da se ne može preko njih...
Na nekima znak, opasno, al ja pokušavam i povremeno provjerim koliko je zapravo opasno...
Neki me niti ne vuku ali su tu...
Ne znam kako vi...
Ali, ja to još nisam naučila, možda jednom.

Ja nisam prijateljica s bivšim, ali nisam niti neprijateljica.

Ali, kod mene nema maloljetne djece, a i ova punoljetna rade sve po svom.

Koji put pomislim, vidi kako je drag, a nakon 10 minuta diskusije se prisjetim, a, eto znam zašto smo se razišli, zato jer mi neizmjerno ide na živce, opsesivan, škrt (doduše, ne prema meni, nego općenito prema životu), nije niti jednom posjetio kujicu koju smo zajedno imali, koja ga je svaki dan čekala na prozoru. Da je jednom došao da ju izvede i da se pomazi s njom.
Ali, to su muški, većina, nek se muškarci ne uvrijede, to nije žensko ponašanje.

Ne uspoređujem djecu i kućne ljubimce, nedaj bože, nego samo svoju situaciju, u kojoj nije bilo male djece.
Ali pattern ponašanja je isti.

Juicy, ja nikad, niti sekunde, nisam požalila tu odluku ali me uspije naljutiti...pa se onda ljutik na sebe jer mu time dajem moć :(

Ljutim na sebe *

Znaš kaj, on i ja počnemo fino, uljudno i uvijek završimo isto, u svađi, haha, i uvijek on meni kaže, eto zašt oja ne mogu s tobom, kao da je on odlučio o tome sam, kao da meni nije išao na žifčeke. Kad da se radi samo o njemu,pa da se mi vratimo skupa, haha. nije mi na kraj pameti, ubila bi se rađe. I tako već jedno 11 godina.
Pa nije on isti čovjek u kojeg sam se bila zaljubila. S godinama je postao štur i škrt, usukan, ma sve suho...pa i fizički...a nekad sam se palila i na njegov rukopis :)

Ovco, valjda se i on naljuti, tvoj, kad se ti naljutiš...samo, oni nas na neki način ucjenjuju s ljubavlju prema djeci, a mi mislimo, što smo bolje prema njima, to će oni više voljet djecu...ma, vole oni djecu, drugačije, ali moj prvi bivši bi ju uzeo i odveo kod svoje mame.

Znam ja da on njih voli...kad ima vremena, kad ima.novaca, kad mu se uklapa u raspored, a djeca rastu, slave rođendane, oboljevaju, ostaju u bolnici, imaju roditeljske, imaju tuge, treninge,imaju nastupe, natjecanja...
Bježi mu njihov život a in na to, budem :(

Spalit ću ja taj most...jednom, kad djeca odrastu...

ofčice, nije utješno...taj most će sam pasti kad ti djeca odrastu ...

Purpurna, srećom sve rjeđe se nađem pred tim mostom...

Djeca su pametna, skuže vrlo brzo, tko je kakav...možeš ti pričati kolko god hoćeš, kuže oni kakav je tata i šta im je prioritet...
ja sam pričala svojoj, ma tata tebe voli, samo baš momentalno nema vremena, ali, kužila je ona...

ja baš mislim da griješimo kaj im delamo alibije..ako nema se vremena nema se ovoga nema se onoga
ok..ako baš nisu mala spika 3. 5 godina ili tak nekaj...
kada krenu u školu a dalje..od recimo...10g
fino kažeš..a gle
ko te vodi doktoru, ko ide na roditeljske
ko. dela zadaće s tobom, lektire, ko te razvozi kud te treba razvoziti
e pa ti onda vidi
ko ti je roditelj