Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Dovezli kujicu doma od veta sa sterilizacije.
Omamljena, jedva se dogegala do svog kreveta.
Spava.
Malo se trese.
Niti nas ne doživljava.
Ne zna jadna što ju je snašlo.
Ja bih rekla da je malo i ljuta, jer smo joj poremetili rutinu spavanja, igranja, trčanja, klopanja i skrivanja čarapa po svim kutevima stana.
Ustaje se i na tim klimavim nogama odlazi na svoje omiljeno mjesto.
Prostor između radnog stola i police, predviđen za odlaganje torbi.
Torbe nisu nikad tu al ona jest, povremeno.
Kad je napeta atmosfera u stanu, netko podigne glas, tamo zbriše...
Kad ju nešto "muči" tamo se zavuče...
Kad nešto zariba, pa ju pogledamo "prijeteći" tamo je u tren oka.
Kad saugamo, to je skrovište...
Njeno mjesto.
I sad sva drhtava se pokušava zavući , al tamo su neke dvije pregradice i postoji mogućnost da se ozljedi.
Zagradili sklonište, preventivno.
Ne odustaje.
Tužno gleda...
Pokušavamo ju lagano poleći na dekicu.
Tvrdoglavo stoji na slabim nogama i gurka njuškom stolicu.
Muka ti gledati kako se zapravo samo želi malo osamiti i odtugovati...
Da može misliti, čovjek bi rekao kako je baš svjesna da tamo manje boli i prije će muka proći.
Moje tvroglavo dijete bi ju na silu prikovalo za krevet a ona uporna ko mazga.
Objašnjavam da ako ju na silu pokušano odvući, možemo ju samo još povrijediti
Tek kad bol postane jača, kad se umori, kad ju skroz snaga izda, leći će.da skupi tu istu snagu i polako se oporavlja...
A mi samo možemoi biti tu uz nju, povremeni ju maziti i biti strpljivi.

I sine mi, ovo je pas pa mi malo tužno nemoćno gledati kako se muči.
A kad je draga osoba, dijete, prijatelj u muci, ne može odagnati bol i patnju a na tebi je sami reći : tu sam ako me trebaš, uvijek, za bilo što, kad se umoriš, ako bol postane prejaka ili ako samo želiš da šutimo skupa...

Nije lepršava tema ali eto, ima i onih tamnijih strana života...
Svima nam ih želim u minimalnim i podnošljivim količinama...

mila,
tesko je gledati to maleno bice kako ne zna sto se joj zapravo dogodilo mazi je
stavi ako treba i na krevet, zatamni prostor pusti je da puno spava, tebat ce joj malo vremena, sutra ce vec trcati, vidjet ces :))))

Ovih dana ima svu našu pažnju, cyb :)

Lijepo si to opisala, oFco moja... Moja je kujica prije puno godina sterilizirana i od tada se kurva s kim stigne. Obožava pobjeći, bila je nekada lutalica, a tada obiđe svakog kera u krugu od 2 kilometra. Vrati se doma tek za dan-dva, sva nikakva, gladna i jadna. Onda spava cijeli dan :-)

ona je još grogasta i baš vas ne prepoznaje, nafilana je anelgeticima i drži je još anestezija

ofco, limitiraj joj kretanje. neka bude na podu, stavi joj deku i neka tamo miruje jer ako bu skakala, gore dolje, ovako troma i slaba, mogu joj popucati konci
nemoj joj niš davati jesti do sutra. samo vodu
vodi brigu da li piški i kaka, morala bi sutra
ako ne, daj joj acidofil ili lgg jer joj je zbog anestezije sve usporeno, pa i probava

kaj još?

niš, pustite je na miru. kad joj bude bolje sama će potražiti vaše društvo

držim fige da bu sve ok :)

Ova je čudakinja, slobodarice...
Nikad nije bila tip od čopora i prevelikog društva.
Malo protrči pa gazdarici uz nogu i ne odljepljuje se :)

životinje se povlače u osamu kad su bolesne, slabe, kad znaju, instinktivno da su drugima laki plijen
uobičajena reakcija ;)

mah :)

Hvala meija, tako nam je vet sve otprilike sve rekao.
Pazimo i mazimo :)

Pustite je na njeno mjesto do sutra i sve 5.

Ogradili nekako opasne letvice, pa se ugurala i miruje :)

jadno pseto :(