Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Vozim se sinoć doma sa obiteljskog okupljanja...sa pridruženim članom, poveli nećakinju.
Nek se djeca druže, praznici su, jedva dočekali da se malo opuste, spavaju, gledaju TV i bulje u računala dok im oči ne nateknu.
Odlučila ih pustiti neka rade sve što im srce želi, u prihvatljivim granicama, uz održavanje kakvog takvog reda u sobama.
Jučer se okupile četiri generacije u obiteljskoj kući mojh roditelja...
Došla baka iz Slavonije, sestre sa obiteljima, ujak, teta...
Ima i nevjernika u toj mojoj obitelji, ima vegetarijanaca, ima ljudi koji podržavaju različite političke opcije, jedni vole slušati Škoru, a drugi Deep Purple...
Moj tetak nije vjernik i Hrvat.
Ali je veliki Čovjek.
Koliko je on meni značio kad sam se rastala.
Roditelji, ko roditelji...malo potreseni, neobjektivni, malo izgubljeni..a on, glas razuma i mudrosti u cijeloj priči.
Jedan dugi, noćni, razgovor s njim mi je pomogao da donesem tada neke teške, ali nužne odluke.
Druga teta nema djece ali ima svu djecu, nećake i nećakinje.
Gledamo jučer fotografije kad smo bili klinci, baka prepričava svoje...i.sine mi kako nas je onaj prokleti rat potjerao.
Moja baka nije u svojoj rodnoj kući.
Moji roditelji nas ne pozivaju na blagdane u moju rodnu kuću.
Moja teta i tetak nemaju rodnu kuću mojih sestrični.
Sve nas je prokleti rat iselio.
No, svi živi i zdravi.
Izgradili kuće nove...domove...
I vozim se tako sinoć doma...djeca cvrkuću na zadnjem sjedalu, dogovaraju se gdje će i kako ovih dana...
I malo me stegne oko srca, jer, naravno, prigodno, puštaju naslovnu pjesmu.
Ni moja djeca nisu u svojoj rodnoj kući...zbog mog osobnog rata.
A onda me ponese onaj božićni duh...
Imam dom...imam obitelj, veliku, toliko smo različiti,ali toliko smo jedno za drugo kad god treba.
Pa gdje ćeš bolji poklon za Božić, od toliko ljudi u čijim srcima se osjećaš kao doma.

:))

Pravi Božić,u krugu obitelji.

Jutro, Zvonac :)
Baš je bilo lijepo..ono, kad ti je srce ko...planina

Prošireno?
:)

Hvala na izgubljenoj riječi :))

Ma za tebe sve :)

:)

ovči...kad ti nešto kažeš..ja
nemam više što dodati
to je..to
eto

mam dom...imam obitelj, veliku, toliko smo različiti,ali toliko smo jedno za drugo kad god treba.
Pa gdje ćeš bolji poklon za Božić, od toliko ljudi u čijim srcima se osjećaš kao doma. :)

lipo rečeno ,,, izbačeno od srca , imaš sve,a opet nešto fali
to je to ,,,

....i ljudi koji su u našem srcu, a kao doma su ;)

Fali joj jedan kao ja :)

Da, Zvonac, baš mi takav fali...
:))

daa?.. kak me se brzo odrekla.. sa par slovca...ali neka.. imam ja srca za oprostiti :))

ali sam ak bu tuna dobar.. da dobar..naj najbolji :)


ofcica..
zivot je cudna shema dogadjaja..jos kad umetnes sjecanja, osjecaje.. dobijes kaos u kojem svi mi plivamo..iz dana u dan. Nekad te osvjetli sunce i grije..nekad te to isto sunce sprzi..nekad nista..valjas se u glibu bola i problema...
bitna je borba.. pozitiva.. i vrata se sam otvaraju.. Ti si jedna otvorila vozeci doma za Bozic ... nek ti ostanu otvorena..proci ce njima jos netko za tobom (osim prikolica..naravno) :)

pusaa (tuna: zmiri ! ) :)

Pimpiiiii....ti znaš gdje sam.ja tebe spremila.
U koji kutak srca...
:)))

Amen!
na tvoj zaključak ovco!

ovco, ovo mi je odlično :)))

Kuća je složena gomila građevnog materijala... Nije važna. Važno je samo imati mjesto koje zovemo domom.
Imala si lijep Božić. Kao iz idiličnih filmova s kojima nas zatrpavaju ovih dana :-)