Životinjsko carstvo

Otvorim jutros mail, a ono poruka od susjede preko puta, veli ona, joj, moram opravdati svog muža, huncuta, da nas ne biste slučajno pospremili u pogrešnu ladicu... Znate, on se ZEZAO!

A što je zapravo bilo: jučer ja srela muža u šetnji s psom, on sa svojim, ja sa svojom, pa njegov pomalo nedolično počeo njuškati moju, i sad ja zaokupljena doličnošću i ne, ne obraćam zapravo pozornost na dvonošca, kojem prilazi neki znanac i ono, kaksikaj, kajdelaš ovih dana, na što će moj susjed, "Ma, evo, imao sam dosta posla, ovo za Kolindu..."

U tom trenutku ja raspetljam cucke i velim susjedu "Ajd, bok!" i odem, valjda nekak naglo.

I tak se oni prepali da sam im ja zamjerila Kolindu. Pa mi javljaju da ma kakvi, nemaju oni veze s njom.

Pa čak i da imaju, ne bih ih ja zato pospremala u ladice niti se naglo okrenula na peti (jučer mi se žurilo).

Ali da bih ih nekak drugačije doživljavala, to bih. Mislim, kajaznam, evo, jučer se tu na blogu pričalo bi li mogli ići na kavu s njenim glasačima. S nekima vjerojatno da, ali mili blože, pa jeste li vi vidjeli te face, većine??? Na onoj slici s Lobotomizera, npr.? Baš krasni ljudi, jel'da? S povjerenjem bih im se obratila u mračnoj uličici iza ponoći ;-))

Pa onda ono pašćetovo o tajnim službama, pa da, takvi bi odmah primijenili sve one postupke zbog kojih "osuđuju" vlast koja ih je primjenjivala još dok nisu razlikovali vlastitu guzicu od glave. Valjda ih ni dan-danas ne razlikuju.

Mislim, ja ne bih kavu pila ni s kim tko je za "udri-zatri!".

Pa onda stiksa nešto o tome da u politici nema intelektualca, jer su politiku preuzeli ovi kojima je do moći, a ne do upravljanja... Ma. Intelektualcima je isto do moći, ali oni je realiziraju kroz struku. Politici će se kao alternativi prikloniti loši intelektualci, nedovoljno moćni u struci. A poltički kadar kakav nam trenutno "upravlja", to se regrutiralo još u pubertetu, to se naučilo nekažnjenom bullyingu, to su oni s kojima pametniji nisu htjeli imati posla pod školskim odmorima.

I ne bih rekla da je to tako samo u Hrvatskoj. Niti je Hrvatska jedina država u kojoj se redovito glasa protiv nekoga/nečega, a ne za. Zato jer nema ponude za koju bi se moglo glasati. Pa ti upravnu garnituru redovno izabere kadrovska manjina ovih ili onih, a svi kao da su iz istog rodnog kanala ispali.

Ja uvijek glasam za luzere. Zato jer vjerujem da treba ojačavati manje stranke, pridonositi raznolikosti političke scene. Parlamentarne izbore ne preskačem.

Idem sad odgovoriti susjedi nek ne brine :-))

u tako racionalnoj stvari kao što je politika suditi sam na osnovi impresija o nečijem izgledu je posve iracionalno.
Svi režimski mediji, a takvi su uvijek u većini na svaki način pokušavaju ocrniti stranu od koje ne očekuju probitke za sebe, pa tako i stvaraju crnu sliku o "neprijatelju". Kaj znači to kak netko izgleda, pa izgled me je ne samo jednom dobro zajebao. To je samo impresija i nikakva osnova za realnu procjenu.

Politika bi TREBALA BITI racionalna stvar, kre, ali NIJE. Karta nacionalnih strasti začetih u prošlom (pa i pretprošlom i pret-pretprošlom) stoljeću zaista nije racionalna, a obećavanje blagostanja u postojećim okolnostima je zapravo poziv na potpuno iracionalno vjerništvo. Mene su ovdje već kamenovali (srećom, samo digitalnim impulsima) kad sam napisala nešto što svi zapravo rade, tj. prosudbu neke skupine ljudi na osnovu izgleda. Ne znam samo otkud onda one izreke "glupost mu se ocrtava na čelu", ili "tup pogled", ili "svinjske očice" i niz drugih? Činjenica je da ljevičarski glasači izgledaju drugačije od desničarskih, a premda nas izgled ponekad uistinu može prevariti, najčešće je poprilično pouzdan. Uostalom, faca se drugačije oblikuje kad pjevaš budnice nego rock'n'roll.