Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Nominiralo me na FB za neke pozitivne misli.
Ne kužim točno kako to funkcionira, al da ne ispadnem pi*da, hajde da vidim kako drugi piskaraju pozitivne statuse, ljubičaste, mirišljave, lepršave.

I onda mi sine da smo se valjda umorili od nadanja da će nam sutra biti bolje...kad je to sutra???
Glavno pitanje.
Umorili se godinama gledajući kako nas farbaju, mažu oči, mi se pobunimo kao, razne inicijative se pokreću, udruge javljaju, građani okupljaju, al sve brzo utihne...jer je toliko toga radi čega se treba buniti, toliko požara koje treba gasiti a ti par kanti vode u ruci držiš i smiješan si sam sebi.
Kad je velik požar, šmrk treba više jakih ljudi skupa usmjeriti, pa ciljano i dugo gasiti...ne odustajati i kada je teško.
Ja nas vidim ko pojedince s kanticama, još nitko nije upalio sirenu na uzbunu, nema se pojma ima li se čime gasiti taj požar ( a vid nam mora, ne može turizam sve) pa zbunjeni s tim kanticama odustajemo.
Ima područja bez požara, i tamo žive ljudi.
Nisu naši, nema veze.
Spakiramo kofere i odosmo.

Valjda od tud to fejkanje pozitive.
Ja sam optimist, da se razumijemo.
Pored rata u mojoj Posavini,razvoda braka, mijenjanja poslova, selidbi, gubitaka ljudi i razočaranja, desetljeća samohranog roditeljstva, ja i dalje mislim da je fck čaša napola puna.
Samo se umorim.
E tad stanem.
Dopustim sebi da budem i tužna i jadna i nikakva, ali ne dugo.
Dosta ljudima njihove muke, e sad baš jedva čekaju moju da im počnem svakodnevnu jadikovku.
Skupim svoje kantice, pa svoje požare doma gasim, one male...druge ne mogu.
Držim svoj mali svemir nekako pod kontolom, volim svoju obitelj, svoje ljude, dajem se onima koje volim.
Oni još imaju kredita kod mene.
To je moja pozitiva.
Ljudi koje volim i koji mene vole, a ima ih, osjetim ih i znam i kada to ne kažu.

Ne volim fejkanje.
Samo pravo.
Možda fejk nutela iz lidla, ona je super.
Bolje fejk nutela, nego fejk osjećaj.

Dobar vam početak radnog tjedna, dragi blogeri :)

Sjećaš li se onog dana kad sam te molila da mi posudiš svoj novi auto,
koji sam zatim slupala?
Mislila sam da ćeš me ubiti, ali ti to nisi učinio.
A sjećaš li se kad sam te nagovarala da pođemo na plažu
iako si ti govorio da će padati kiša i kiša je zatim i padala?
Mislila sam da ćeš viknuti:" Jesam li ti rekao?!"
Ali ti si ostao miran.
Sjećaš li se kad sam očijukala sa svima da kod tebe izazovem ljubomoru,
i ti si bio ljubomoran.
Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio.
Sjećaš li se kad sam prevrnula tortu od jagoda na tepih tvoga auta?
Mislila sam da ćeš me istući, ali ti to nisi učinio.
A sjetit ćeš se sigurno i one večeri
kad sam ti zaboravila reći da na slavlje treba doći u večernjem odijelu
pa si došao u trapericama?!
Mislila sam da ćeš me ostaviti, ali ti to nisi učinio.
Istina, mnogo toga nisi učinio.
Ali uvijek si bio sa mnom strpljiv, volio si me i štitio.
Za mnoge stvari bila bih te molila za oproštenje da si se vratio iz Vijetnama
Ali, ti se nisi vratio.
______________

život je jedan....i treba ga živjeti,,,,

Wasy :))

https://www.youtube.com/watch?v=RcZn2-bGXqQ

Lijep dan ti želim...

ojla :)

ha, nije to baš tako...ponekad se nasmijemo i ako nam nije smiješno jer nas tuđi smijeh povuče, pa smo manje mrgudni
čak vele psiholozi da se može naučiti kako probuditi osjećaje, a u početku ih trebamo (samo) s(t)imulirati

Ojla, meija :)
Ispadoh jutros malo mrgud, ali vani sunceeee, nećem dugo...

ali ti fakat zvučiš pozitivno, ovco

Wasy, lijepo i toplo

Tnx, dis...
Nedavno mi se pokvario sauger, pa sutra riknuo fen i pola sata nakon fena odjednom nestade struje u cijelom stanu, ko da nas je netko zacoprao ( nije me HEP iskopčao) gleda me dijete, ja šizim od muke, i velim joj, ajde me pusti da budem jadna.
Odem po tuš, isplačem se, vrisnem koji put, izađem ispod tuša i nazovem frenda-majstora kaj mi je činiti.
Veli on, skuhaj kavu, baš sam ti u kvartu za 15 minuta.
Treba imati i malo sreće.
:)))