Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Jedan od dražih filmova...
Iluzija, bijeg, uvjeravanje samih sebe da možemo biti sretni ako živimo po našem zamišljenom scenariju, a ne ulogu koju nam je namijenio život.
U redu je željeti više, bolje ali pri tom moramo nositi i sebe stalno.
Nema tog sefa, niti ključa koji može na sigurno pospremiti naše pravo JA ,kada ga se želimo odreći, negirati, sakriti.
A gurati drugima pod nos loše kopije.
Stavili smo umjetne trepavice, lijepe krpice, blistav osmijeh...i bacamo floskule, razljevamo se iritantno i dugo pa ne znamo stati.
Tužno je nemoći živjeti svoj život, nego loše i uporno truditi se biti tamo netko drugi, s ljepšom pričom zapakiranom u sjajnom celofanu.
Svi pobjegnemo povremeno, al baza je tu negdje...ko onaj jo -jo, stalno joj se vraćamo.
Moja baza i nije tako loša jer sam samo tamo doma, samo tamo se mogu skroz opustiti.

Dobar vam utorak, utoplite se :)

ojla :)

ta baza nam učvršćuje korijene, kad puše :)

Sjetila sam se ovoga nakon razgovora sa kćeri...ona je u fazi kad želi biti netki drugi, totalno druga osoba, živjeti na drugom kraku svijeta, no nju šora pubertet opasno, pa je sasvim normalno da svašta propituje.
Ali ne bi živjela u favelama ili negdje gdje ženska djeca nose feredže, ipak, falabogu na tome, mogla je i gore proći, zaključuje.

a di si sad? meni se priča....

:)

tu si :)

pa to je normalno. i mi smo ko klinci tražili svoj identitet koji je bio totalno drugačiji i zanimljiviij od onog kojeg smo dobili rođenjem

Klinci su najzahtjevniji u pubertetu.., djeca uče primjerom..:))

Idem na kratko pa se vrnem za 20ak min, pa ćemo o imitacijama :)

frka je kad se kao odrasli ufuravamo u uloge za koje ili nismo dorasli, pa ih ne odradimo kako treba, ako nam je već takva igra potrebna...ili zaboravimo da to nismo mi, pa se malo zgubimo :P

nekad se desi da čovjek nije zadovoljan ili sobom ili svojim životom,pa pokušava najčešće promijenit sebe jer misli da će tako bit zadovoljniji.....dobar vam dan

Meija, postoje igre za djecu i igre za odrasle.
Meni smiješno u ovim godima glumiti uvrijeđenu ženicu, ako mi se nešto ne svidi u načinu kako me On tretira, a neću mu reći pa nek sam pogodi.
Ili, nek me osvaja a ja hladna danima, nedostupna, glumim neku fatalnu koju rijetko koji može osvojiti...
Svako doba ima svoje igre i igrice.

No, skrenula sam od glume i imitacije...
I ova virtuala je svojevrsna gluma.
Možemo biti baš sve.
Što zapravo nismo.

hm...
iksiću, kad uvidimo da se moramo mi mijenjati, to je obično zadnja faza. i dobro je da i tada dođe..iz dupeta u glavu ;)
obično očekujemo da se drugi ljudi prilagođavauu nama...i našem nezadovoljstvu

ovde možeš sve,ali koja korist od toga,tvoje pravo lice će se pokazat prije ili kasnije,tako da ništa od toga.....

ofco....ma nisu igre loše, ako obje strane znaju pravila i prihvaćaju ih bez nagovaranje ;)
a kak se to rijetko događa, tja....eto problema, za početak u komunikaciji

Sebe mijenjati, ajme...
Jako teška misija, možemo malo ponašanje korigirati, reakcije, ali karakter teško.
Ja brzopleta, ali naučila se povremeno prikočiti i biti strpljivija, recimo

svojedobno sam se logirala na forum.hr
zahaklala na neku od tema o ljubavi i seksu, pa se namjerno poslužila kočijaškim riječima, da vidim kak tak zvučim :D
osim kaj sam odmah dobila opomenu, fakat su bili brzi :)), služila sam da to baš i nije nekaj, ali mogu i takva biti :P

ofco, bome se možemo mijenjati. itekako možemo! samo je stvar odluke i motiva

Meija, zato mene malo čude ovdje neki koji tako lako ispaljuju psovke, uvrede, vulgarizme onak svakih par minuta...jel tako i u RL ili ovdje otvore ventil do kraja.

ne jednom sam napisala da smo ovdje stvarniji nego u RL jer za neke komentare vani moš pobrati šamar, a ovdje najgore kaj se može dogoditi je cjelodnevno ili višednevno blog razvlačenje i/ili ignor

Koji je razlog da se ja jako želim promijeniti?
Recimo, ja sam se morala " mijenjati" kad sam se rastala...ostala sam sa djecom, nije bilo vremena za previše razmišljanja, nego sam griješila i ispravljala se u hodu.
Donosila sama odluke o odgoju djece, o preseljenju,poslu, financijama, postala sam silom prilika, hmmm...jača, brža, odlučnija.

potreba za promjenom je individualna.
ponekad i bez alternativne, pa je nužna

kajaznam, tak mora biti i točka. klincima si morala biti i tata i mama, barem u početku dok se nisu priviknuli da se nešto i u njihovim životu promijenilo, bez njihove odluke. i nisi imala prostora za varijacije na temu

i ne vjerujem u radikalne promjene u jednom koraku. bolje u više poteza, pa da nekako postupno srastemo sami sa sobom, promijenjeni ;)

Ofco, neke osobe su otvorenije ne netu nego u RL., opuste se jer nemaju straha i kočnica..U RL je 90% komunicaije vizualno, 50% komunikacije ne neverbalno, 40% je ton i boja glasa, a samo 10% je poruka u razgovoru oči u oči, ovdje na netu treba znati čitati između redova, od tih 10% izvući 100%...:)

Ja donesem male odluke pa ih se trudim pridržavati...jer bih voljela da mi to postane dio karaktera.
Ima stvari koje ne uspijevam, nikako.
I onda odustanem jer mi se ne da biti isfrustrirana u pokušajima, pa velim, ok, to sam jabi idem dalje.
Nije tragedija :)

ovco to šta si radila nakon razvoda nije mijenjanje,nego prilagođavanje.....mijenjanje jr kad zbog nekog ili nečeg želiš postat prava suprotnost sebi inače

Iksi, znam...zato se i pitam koji su to svjesni razlozi za potrebu mijenjanja sebe?
Ne voli me kakva jesam?
Nisam uspješna u poslu koji radim?
Ne uspijevam održati prijateljstva?

koliko god je bedasta promjena zbog drugih, a ne zbog nas samih, toliko je i inzistiranje na osobnom originalu, a ne šljaka u stvarnom životu

svaka promjena koja nam donosi benefit, dobra je. čak i potrebna

Meija, znam da se ne mogu puno mijenjati, ali znam isto tako da sam napravila neke stvari za koje sam potiho rekla :nikad!
I iznenađujuće ispalo dobro :)

a gle, temperament koji nas određuje nemoguće je mijenjati
ali možemo naučiti kako prilagoditi svoje reakcije. i to je promjena u odnosu na prije

dok god se ne nađemo u situaciji da nešto moramo, ne možemo znati da li to i možemo...

Sad sam dobila lijepu vijest, prijateljica, godinama nesretna radi jednog neprežaljenog i nikako da se pokrene sa te mrtve točke, izgleda pomakla !
Veli, ušetao jedan s prodornim plavim očima, malo stariji, ali streslo ju ko struja.
Uh, kako sam sretna radi nje :))