Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Prije par godina je izjavila moja prijateljica, bivša iskričarka, bivša blogerica.
Uspješno cijepljena od virtuale i već više od tri godine uživa u RL i povremeno škicne blog.
Čita nas.
Nisu blogeri čudni ljudi.
Samo nekad zaboravimo granicu reale i ovih prostora pa zabrijemo.
Ko da malo izgubimo čvrsto tlo pod nogama.
Ili nas zarazi blogitis.
I sebe ubrajam u šareno društvo "čudaka".
Ja nađem na vrijeme kočnicu ili onaj gumb, kojim aktiviram neosjetljivost za ljudsku glupost ili meni nezanimljive teme.
Ali meni blog još uvijek zabavan.

Posebno kad kiša sipi a ne da mi se peglati.
Kasnije ću.
Sad bih najradije s nekim pod dekicu.
Mmmmmmmm....
Bit će i toga, mene proljeće probudi, pikne, oživi.

:)))

biserka :))

Ma nisu čudni....

bome jeste, što se za blogerice ne bi moglo reći :D

To nije čudno,to je pomahnitalo :)

Ma,rađe peglaj,ne buš trebala kasnije! :)