Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Ljudi me vide...
Doživljavaju.
Ja sam prilično otvorena knjiga.
Nekad poželim sljepiti neke stranice pa malo sakriti nešto.
Veli meni nedavno jedna draga osoba kako se vidi promjena na meni od kad sam promijenila posao.
Opuštenija sam, nasmijana, ne toliko zabrinuta, valjda samim time i ugodnije društvo.
Dijete mi veli to ti samo misliš da nemaš PMS...pitaj nas.
Kad luđački pospremaš ormar u 6 ujutro ili si zivčana jer nismo izvele psa baš kad si ti rekla ili ti smeta kad u "tvojoj" šalici pijemo kakao...to samo dan, dva u mjesecu, pa te pustimo.
Puste one mene da vjerujem kako ja nemam PMS, nemam, sto posto :)

Nedavno mi sestra priča kako je bila na sahrani muža njene radne kolegice.
U kasnim pedesetima.
Počinio suicid.
Nije bio bolestan.
Nije imao kredit u švicarcima.
Nije imao nikakav kredit, rekli bismo, rijetki sretnik u ovoj državi.
Djeca diplomirala, jedno radi, drugo se sprema preko granice sa zaručnikom.
Slikao, planinario,volio kuhati.
Jednom prilikom sam ga upoznala.
Pamtim ga kao tihu osobu, onak, malo samozatajan.
I ostalo mi u sjećanju kako su se on i njegova žena svako malo smješkali jedno drugome.
Ona njemu donosi kavu sa malo mlijeka i bez šećera, pije gorku.
On uzima blitvu od moje mame ( ova dijelila svima blitvu i rajčice,jer su joj te godine rodile ko lude) i sprema u auto jer Ona voli blitvu, on nikad nije bio ljubitelj.
Ja ih pomalo ljubomorno gledala.
Takav brak bih voljela...i nakon 20 godina još se vole i doživljavaju.

Naravno da sam bila u šoku kad sam saznala o kome se radi.
Njegova žena zbunjena, ljuta, tužna, izgubljena.
Ljuta na njega, ljuta na sebe.
Kužila da je u zadnje vrijeme bio malo povučeniji i tiši...čak je razgovarala s njim da ode potražiti stručnu pomoć ako osjeti tjeskobu.
On bi se samo okrenuo slikanju.
Pusti, proći će, govorio je.

Ne volim kisele osmijehe.
Ne volim kada mi ljudi kažu kako su dobro, a vidi se oluja i bura u njima.
Znam...svi se nosimo sa svojim olujama najbolje kako možemo.
Ja sam sretna jer ne znam odglumiti...ni sreću, ni tugu, ni mirnoću, ni euforiju.
U ovom otuđenom svijetu, drago mi je da me vide.
I čuju i kad šutim.
I doživljavaju i kada ih ne dodirujem.

ne vjerujem da se ništa u životu, kao rastave, odlasci, suicidi, događaju odjednom
traje sve to neko vrijeme, ali ne reagiramo, pustimo..proći će. hoće, ali ponekad i ne

dan :)

Koliko je lakše ljudima koji sebe mogu izraziti, pokazati.
Moj otac je divan, ali se u muci povuče.
Srećom, majka zna s njim.
Ima načina da izvuče na površinu...

I da...nedavno mi veli frend nakon rastave.
O svemu smo mogli razgovarati otvoreno, osim o nama.
Ja spomenem problem, ona zasuzi, zašuti i to je to.
I tako godinama...

ma sve je to individulano ofco
mene kad stisnu problemi, povučem se, ne pričam o njima. kad bih pričala, kao da bih trošila energiju koja mi je potrebna da ih riješim
tek naknadno, kad je sve iza mene, odvrtim sve javno. i obično dobijem jezikovu juhu i njihovo funjenje zbog, kak vele, moje distance i guranja njih u stranu :)

(moji znaju - kad tražim nekog za pomoć, znači da fakat nemrem ili ne znam sama)

takvi intimni, emotivni problemi se rješavaju na drugi način - mrkva i batina jedino prolazi

jutro :)
bome, ja sam k'o mei po tome...
al' na meni se nikada ne vide unutarnje bure..
i kad fakat više nemrem sama potražim pomoć
onda vidim da se to nešto moglo davno riješiti da nisam bila tvrdoglava

tako da..učim :)

ništa mudro neću reći kada kažem da se svi problemi
riješe...nekako..

I prepoznati nečiju muku i pustiti jer osobi treba prostora...i to je u redu.
Ne govorim samo o pomoći.
Recimo, ja znam da neke stvari moram JA odraditi, nitko drugi koliko god mi bilo teško.

Ja pomoć potražim pod zadnje, ali nekad mi je najveća pomoć razgovor...pa se neki koraci sami nametnu.
Lakše je kad buru malo pustimo van sebe.
Obzirno i bez mučenja onog drugoga.

Bezo, i ovaj u zapisu je riješio...nekako :(
I napravio nove probleme...

mims :)

učimo, učimo...i ostanemo ipak ponekad bedasti/e :D

(znam sama sebi reći - ježi ga, nemrem protiv sebe, takva sam kakva sam :P, ali da možemo biti drugačiji, bome možemo)

njegov način nije rješavanje problema,već bijeg.trajni.
problemi nisu riješeni...naučio sam živjeti s problemima
i prihvatiti ih kao nešto normalno,svakidašnje...

:) da, razgovor
eto sam valjda sretno naletjela...pa On razumije da ne očekujem, kao ni većina žena, da rješava neke moje probleme, nego da mogu o njima popričati na glas, da čujem i neko drugo mišljenje i da samo znam da mi čuva leđa

..sad moram bit prosta..hahahha..al' kad je tako..
smijem se, rekao mi je jednom "tebe je lakše jebat nego ti nešto dokazat i pomoći ti"

sve se može iskorigirati
svako ponašanje
jedini je problem, uvidjeti da je pogrešno
jer
svatko misli da radi najbolje što može
iako se negativni učinci toga pokazuju stalno
veličina i je u tome, da promijeniš način ako nekaj ne ide uvriježenim
tvrdoglavost tu najmanje pomaže

tako da vježbam...odmah sve izgovoriti..pa onda dalje što bude
:)

eh pero..da
..a najbolje što možemo nije uvijek najbolje
niti za nas same, niti za užu obitelj..a često i šire..
sve treba pretresti zajedno

mims, dobro je čak i samo znati da je tu, bez našeg monologa na dnevnoj bazi, o dnevnim temama, ako ga trebamo :)

i moram dodati..potpuno razumijem ljutnju žene iz posta..
cijeli život će se pitati u čemu je bila stvar..strašno

do nesporazuma (a oni su najčešći razlog) dolazi zbog nedostatka komunikacije
nisu svi jednako sposobni komunicirati o osjetljivim stvarima
tada si radije misle da druga strana zna u čemu je stvar pa samo mudro šute i očekuju...
a za to vrijeme problem buja

"znam ja dobro što si ti time mislio/la" je najčešći uzrok nesporazuma

problem treba jasno artikulirati
čak i kad je vidljiv iz svemira

vrlo emotivni ljudi često ne vide slona ispred sebe u po bijela dana

...nikome ne piše na čelu (ajd, ofčici izgleda da da :) )
što veli , ljudi vide/ne vide..a najčešće ne gledaju ..kad gledaju, gledaju kroz svoju prizmu..
ponekad smo čak preblizu da bi vidjeli ili naslutili, i toga ima..

eto..pero i ja o istom :)

Mimsy, u očima...ne na čelu :))
Ma odglumim i ja, naravno.
Ali drago mi da me "čitaju"...

Bojimo se suočiti sa problemom valjda...al meni gora neizvjesnost.
Definitivno, neizvjesnost mi je muka :(

ima i varijanta, kao odgovor na pitanje - kaj ti je?
znaš ti jako dobro kaj mi je

:P

strah je uvijek kočnica
bojimo se da ćemo izgubiti nešto ako potegnemo pitanje
a neizvjesnost koja raste dok očekujemo da će to netko shvatiti i razriješiti
razara sve dobro što se dugo gradilo

znate što je najteže..otkriti način na koji netko nešto vidi, osjeti, percipira..
mora vam (nam) biti stalo da to otkrijemo..

ali nije ponekad ni dobro inzistirati na raspravi jer sutradan sve može biti nevažno ili manje važno, pa i slijed razgovora u drugačijem tonu

a tako i gubimo
nije li i čovjek iz texta tako izgubljen

Mei
svatko ima pravo na loš dan
sutra je, tada, svakako bolje pričekati
ali
ak se nekaj ciklički ponavlja i ulazi u žižu
a ne rješava se
nebu to prošlo s novim danom

noć, da prespavamo problem, pa se smirimo, i racionalnije reagiramo..to može
jer smo možda i sami umislili ogromnost ..a u biti je sve jednostavno..
ali odgađanje na duže, nije rješenje

aaaaa..ne bum više komentirala..hahahha, evo pero, imaš mandat umjesto mene..;)))

pero, ne kaže se uzalud da je jutro slijedećeg dana pametnije od večeri prethodnog ;)

dobro je znati zaustaviti se na vrijeme. ak niš drugo, onda zbog viška riječi koje mogu biti nepotrebno izgovorene, a povuku tko zna kaj za sobom

sve važno, već smo rekli, MIm :)
ma znaju to svi
ali komocija i nesigurnost ih priječe da tako i djeluju
želim svima takvima da prevladaju sve zapreke u sebi
i otvoreno pristupaju rješavanju
jer život je prekratak da bi ga proveli u stalnom nezadovoljstvu
i dramljenju

:)
tako je, pero
i ja to svima želim, od srca..

AMEN!

:)

Peru triba poval't

hajte cure..poval'te ga :)

Pimpi, pero je mudar :)
Ne da se on lako.. tak i treba

apasolutno :)

ni rijec kontra... dapace..ovo je voda na njegov.....ajd..ipak..mlin :)