Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Je vjerovati u sebe, onog sebe kojeg si utkao u svoje dijete i pustiti ga od sebe pa i na kraj svijeta, iako ti se u glavi vrte najcrnji scenariji.
To mi je danas rekla jedna iskusna starija mama.
A ja sam se stepla i razmišljala kad je onaj trenutak kad zbilja puštamo dijete.
Kada dijete prestaje biti dijete, a postaje neovisna mlada osoba.
Moja najstarija kćer mi dala misliti...

nikada ti ta djeca ne odrastu
osim
ako te s vremenom pošalju
u tri one stvari iz koje su izašli

vjerojatno ja nemam predispozicije o toj temi
nisam roditelj ....
ali sam bio dijete
i mogu ti reći da sam sa 14-15 mislio kak sam najpametniji
a ti sad vidi ...

treba ih pustiti, svakako...
ja sanjam o tome da odu....a znam da mi se neće baš svidjeti ako..daj bože, odu...
stockholmski sindrom..nešto slično.. :))

Stari, kad se sjetim koliko su moji bili hrabri, već sam sa 15 god provodila cijelo ljeto radeći na moru.
A i danas sam njihovo dijete.
Vuče, moja 13ogodišnjakinja je pametnija od mene i tebe skupa, nemamo mi poooojma ;)

to ti vjerujem :))

Plava, moja prijeti odlaskom od mature, al nikako da krene...
Šalim se, koliko god se radujem, valjda se više grozim tog dana

Ove moje su prijetile bježanjem od kuće kao srednjoškolke
a sada kada imaju još samo diplomski svaka na dva faksa
najrađe bi otjerale od kuće roditelje i jedna drugu, ali figa im!

Moji bolje stojeći prijatelji su svoju kčer najprije školovali u Waldorfskoj školi, u 18. godini su je poslali na razmjenu u srednju školu u Kaliforniji, do 25. godine je proputovala više svijeta nego što ću ja u cijelom životu, u 30. godini je upisala doktorat iz ekonomije...Ali sve to je postigla zahvaljujući svojim roditeljima, njihovom usmjeravanju da krene u životu iz zdravih temelja naročito majci, koja je žrtvovala svoju karijeru zbog djece...Moja malenkost joj je samo u srednjoj školi davaal instrukcije iz matematike...:))