Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Rat.
Gledala smrt u oči.
Kao devetnaestogodišnjakinja držala na rukama prostrijeljenu, mrtvu najbolju prijateljicu moje male desetogodišnje sestre.
Smrt voljene osobe, srodne duše.
Prognaništvo.
Rastava.
Sve emotivne, financijske i mentalne zamke samohranog roditeljstva.
Mijenjanje poslova, zanimanja.
Živjela u 6 gradova Lijepe Naše od rođenja, selidbi, recimo petnaestak.
Zašto ovo pišem?
Ne zato da biste mi se divili, mojoj snazi, upornosti ili čemu.
Gurala i preživljavala i dalje radim tako, jer neće nitko odraditi umjesto mene.
To je moj život, ima težih sto puta, zdravlje me služi i još malo ove pameti.
Pišem kako bih se malo lupila nogom u dupe.
Umorila se.
U zadnje vrijeme osjetim kako korak usporava.
Valjda godine.
U tim nekim down fazama se pitam koliko nas obilježe i okrznu ti meci života.
Što me ne ubije, to me ojača?
Hm...ako me i ne ubije, bar malo rani.
Neka rana površinska, neki ožiljak vidljiv, a neke rane zabole samo kad se vrijeme promijeni ili pjesma.
Kad krene kiša ili Bijelo Dugme.
E onda nešto unutra zaboli, štrecne a ti misliš, kad je to bilo.
A bilo je, o kako je bilo...

No, uz sve te rane i ljute trave,
još više je bilo ljepote, radosti, prijateljstva, ljubavi, ushita,
dječjeg osmijeha, jutarnjih zagrljaja, dočekivanja zore na plaži, poljubaca koji okrepljuju,
ruku koje očekuju i daruju, sreće koja se množi i dijeli.
Putovanja.
I cesta sa prekrasnim krajolicima.

Što sve stane u jedan život, a ja mislim da sam tek negdje na pola.

:)

Lijepo i iskreno sročeno :)Kad povlačimo crtu koji puta ostanemo uistinu iznenađeni što je sve bilo u tom našem životu.

Purp, baš tako.
A tako je jer život se živi.
I neka ga takvog :)

Kad bi nam netko rekao unaprijed što nas sve čeka prepali bi se toga . Izgledalo bi kao nemoguća misija...
Ali izdržimo .

I tko zna što nas još sve čeka ?

Ja mislim da sam pregazila 2/3 puta.. skromna sam. :))

Oko, bolje da ne znamo što nam je zapisano na putu...

Ojla :)
Ma moram...ok, ne moram, ali hocu: znas zakaj si ti takva kakva jesi? Zato kaj, ovisi koliko si zedna, casa ti je ili poluprazna ili polupuna ;)

ne znam kako kome..meni je čaša uvijek polupuna ,a frižider vječito prazan.. :)))

fali
fali , anismo toga ni svjesni
a fali..ovakvih zapisa

Vuk, a ofčica je naš zmajček po zapisima...šuti, šuti...a kad ga rekne, svaka joj na mjestu :)))))))))))))

ovči...ti si carica :*

Meni čaša i tanjur pun, uvijek...
I dušu brzo napunim pozitivom dok je dobrih ljudi oko mene...
A vi ste među onim jačim punjačima :)))

ja sam se sad zacrvenio
ne znam za ostale :)

Lampica se upalila jer si uštekan u struju, vuki?
;)

:))

:) likić

plava ..lajkić ?

Ima nešto u tim slavonskim dušama ;)

ima vas par koje recimo redovito čitam, i fora mi kako pišete
purp je napisala već što sam pomislio na prvu

" jer život se živi" mi je skroz dobra

:))

baš smo različiti, kakvi različiti putevi, moj je, hmmmm...školski, dosadan?

da, da, Vuče, to je to.. .))

Plava, ima i kod tebe materijala za prijavak.
Nije dosadno sigurno :)

iskoči vlak iz kolosijeka tu i tam, ofc, ne ide sve po špagi, al ok, pokupiš kofere koji su poispadali , il se lijepo pozdraviš s njima, i idemo dalje...veća je fora sada defintivno...

Mene će večeras dotući tamburaši :)

haha..ima uvijek neka sitnica

i mene će Purp, jesu i prošlu subotu, pa još danas, pa ovu subotu...nikad dosta 'tamburaša', al neće me sigurno neće doći glave...

neće neće neće :))

https://www.youtube.com/watch?v=XdBNlKP1dAQ...;)

ladi, ladi lom..to Purp..:)

Ofcice, svaka cast, ti si na pocetku :)

Ofčica me podsjetila na miris moje Dravulje, suncokrete, žitna poljaaaaaaaaaaaaaa i tamburicu ;)

Juicy, na početku?
A ja mislila da sam dobar dio odgulila :))

Na pocetku si, ak bas hoces, mozes imat i djecu ;)

Radost i energija idu iz ruke u ruku...Moja je baka proživjela 3. rata i dočekala 99. godina.. drži se .:)))

lijepo, toplo, pozitivno..lajkam uvijek
:)

pamtim samo sretne dane........