Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Uhvatila sam se za pogled.
Tražim u njemu...nešto.
Gledam ruke.
Kako mi prilaze.
Grle.
Ugodan je to dodir, topao i nježan, pažljiv.
I ja se priklanjam i pomalo prepuštam.
Zažmirim.
Traje tih nekoliko sekundi vječnost.
I onda ništa.
Baš ništa.

Priča mi tužna i pretužna prijateljica, kako nakon prekida dugogodišnje veze još uvijek misli na njega.
Nisu skupa već dvije godine.
Započnemo mi razgovor o njenom novom poslu, kojim je oduševljena, stanom koji malo po malo namješta, mali je ali samo njen. O maloj nećakinji od tri mjeseca, o mojim nekim pričama, a razgovor nekako, svaki put ode, otkotrlja se prema V.
On ima drugu, živi s njom, planiraju vjenčanje, a ona je još " tamo".
Pokušala je, imala vezu, ali ne može.
Nitko ne ljubi kao on, ne smije se, ne pleše, ne kuha, ne govori joj štatijaznam.
Imala sam i ja fazu " nitko kao on".
Eeee, al kad malo stisneš srce u ruku, okreneš sve sa par strana, shvatiš tamo gdje si sebe ostavio s nekim, ne možeš produžiti s drugim.
Ne pali to nikako.
Zato ja ne ulovih u pogledu " ono nešto".
Jer ga nema.
Odnio je sa sobom sve.
I dušo moja.
I oko moje.
I pogled koji sve kaže i ruke koje krijepe.
I pjesme je odnio.
I dio mene.
I nas zauvijek.
Tako to ide.
Ljubav je ko živi organizam, ona prava ljubav.
Kad umre, ne možeš istrgnuti dio, pa ponijeti dalje da negdje drugdje živi.
Ona odnosi sve sa sobom.
Ne možeš vratiti ono što si joj dao da bi tada živjela.
Ako se usudiš opet voljeti, počinje nova priča.
Isti ti, a opet nisi.
Fali ti taj dio, a obogaćen si za nešto što ćeš otkriti s vremenom tek.
Uhvatiš se da govoriš neke nove rečenice, da malo drukčije gledaš na neke stvari.
Malo drukčije.
Nas dvije se, tuke, rasplakale, skupa.
Srećom da smo bile u njenom malom stanu.
Svaka svoje suze, malo svoje tuge.
Rekoh joj : pusti.
Ja sam pustila, samo si posložiš u glavi da drugo nema smisla.
Zbilja nema smisla.
Jer imaš ti materijala i snage i vjere za nove priče.
Ne nove ljubavi, nužno.
Velim, ja se ne bih zaljubila opet.
Samo onako da mi bude dovoljno stalo.
Da ne tražim u pogledu nešto, nego se smiješim onome što vidim.
Da usne ljube baš mmmm, a skupa otkrivamo nove pjesme i priče.
Jer ove stare, iako su krasne, stare su.
Mogu povremeno ugrijati srce ali nek ostanu tamo gdje im je mjesto.
Lako je reći, treba znati pustiti na vrijeme...

Ofco, reci prijateljici da odraste, malo poradi
na samopoštovanju i drugim aspektima života,
veze su jelo koje se jede od deserta ..:))

Znanstveno je dokazano da žene više privlače
gadovi, mangupi, tajanstveni i nemogući tipovi,
koji su neizdraživi na duži rok, ali uspiju probuditi
osjećaje kod žena..:))
Fini, normalni, dobri dečki možda ne izazivaju
takve veličanstvene osjećaje kod žena, ali
pametna žena prepozna potencijal za vezu
na duži rok, i traži ljubav, a ne vječnu čežnju..:))

Klin se klinom izbija, tako se i čežnja novom ljubavlju
prevladava i liječi..:))
U konačnici osobe koje daju ( al bez pretjerivanja ),
u sretnije od osoba koje su emocionalne pijavice,
obično se u vezi nakon nekog vremana pojavi
borba za moć i s njom povezana dominacija,
gdje dominira onaj kome je manje stalo do veza?? :))

Nema samo jedne prave osobe za nekoga, već
ima mnogo pravih osoba na ovom svijetu...))

Rekla mi je jedna Iskričarka da razmišljam glavom,
a ne srcem, ali to je samo evolucijska prilagodba :))

ljudi vole patiti. pogotovo žene, kad bivša ljubav još uvijek, ali jednostrano, postoji
vežemo se za emocije koje su nekad bile zato kaj nemamo drugih, pa ih hranimo, zalijevamo, brišemo s njih prašinu...i ne mičemo se s mjesta

greška!

ojla :)

Meija, valjda je bolja ikakva nego nikakva emocija, pogotovo ako se veže za neke lijepe uspomene.

da i ne, ofco. jer ako nas takve emocije drže na mjestu, a on je krenuo naprijed, nije dobro

Susjedi mojih roditelja muž poginuo prije 4 godine.
Žena ima 58 godina.
Nosi crninu.
Nije neobrazovana seljanka.
Nego inženjer informatike, u prijevremenoj mirovini radi depre.
Stariji sin s njom ne priča jer predbacuju jedno drugome štotijaznam vezano uz očevu smrt.
Ona se pokopala s njim :(

i kako to prihvatiti?
osim da treba prihvatiti njen izbor kako će dalje sama živjeti ili neće :(

Ne trebam ja to prihvatiti, nije mi nitko blizak, samo velim kako ljudi donose najrazličitije odluke kako živjeti...ili ne živjeti.

mene više niš nemre iznenaditi i prestala sam se čuditi
olakšavajuće ;)

Stara ljubav se valjda najbolje liječi novom
Problem je što kad nove nema?
Djutro, cure

nova neće pokucati na ulazna vrata, samo tako

Samo neki put se nadješ u procjepu-
stara ošla, nova nije došla :)
Na svu sreću, ja sam pomoću psihologice
osvjestio da treba uživati u onom što imaš

Pustite ženu da pati za Vama, inače
će patiti za drugom Budalom, živjeli
debelokošci, psihopate i karijeristi,
njihovo je političko, tajkunsko
i medijsko carstvo, i komadi poput Tine
Katanić ...:))

Disagree, Ti si 100% u pravu,
prava je osoba koja je s Tobom,
a ne ona izgubljena u čežnji! :))

kajaznam, treba nekog upoznati, pa taj netko nam treba biti zanimljiv, pa...pa..pa...da ga zavolimo
a tražiti nekoga koga ćemo voljeti, pa tu ljubav koju imamo u sebi zalijepiti na njega kao etiketu, obrnuto je, i puno puta krivo

Ti pričaš o posesivnosti, o želji da se porobi i veže drugu osobu. To je najmračnije i najstrašnije što
čovjek može napraviti. To nije i nema veze sa ljubavi. Ljubav je sloboda i slobodna volja svih sudionika.
Traje koliko traje. Kada druga strana poželi otići i ne biti više s nama moramo je pustiti, inače ćemo zauvijek
ostati zaključani u povijesti.
Strašan je zločin u nekoj osobi tražiti drugu osobu, a ne prihvatiti je upravo onakvu kakva jest, kao novo iskustvo,
novu luku, novi vjetar u jedrima.
Posesivni ljudi su zločinci htjeli mi to priznati ili ne.

hmm...
jucer pricana prica nekim mojim prijateljima..kumovima...

pocinje ovako...

ajmo biti djeca...

ajmo ne cuti glasove koji su nas uputili da postanemo nesto drugo..samo ne djeca...

ajmo voljeti onako srcem..onako...dusom

ajmo..na tren... dovoljno da probamo shvatiti

ajmo biti zalosni ako netko ode...

veseliti se nekome tko dodje... kao djeca... bez predrasuda, bez svojatanja... jer...duse nisu imovina..duse smo mi sami..

ok.. nemojmo vise biti djeca.... shvatili smo poantu


ajmo biti ljudi...
odrasli da odrasli nemozemo biti...

razumni do bola...
skrti..u stvari..stedljivi...oprezni...

da li je mrznja nesto sto si stvarno mozemo priustiti?
da li mozemo trositi resurse svoj duse, svoga tijela na mrznju?

pustimo mrznju onda...

jednako tako i sa necim sto vise nije s nama... vise nije uz nas...

ako je medju zivima..tu sa nama.. pozelimo toj dusi srecu.. neka je i ona pozeli nama... ispravimo greske i idemo dalje
upoznajmo sebe..
budimo dijete koje uci..koje raste ..sa novim saznanjima..

otvorimo srce i ne gledajmo ljude...
gledajmo duse

i saznat cemo... da smo bili sebicni...
jer..opet..ljubav ne poznaje imanje... dusa nije imovina...a duse se vole..

tijela se trose..

nisam vjernik, ali znam da u bibliji pise:
"radjajte se i mnozite se, napunite zemlju"....

jesmo li zivotinje ili duse u tijelu?
imamo li svijest?

pa upotrijebimo je!!!

budimo djeca :)

Pimpi :)
Zato ja tebe....

sunce moje malo...klik* :)

uf..u originalu je klic :)

https://www.youtube.com/watch?v=MQxdo2y0H7Y

Ups, svašta bi se moglo pomisliti, al to jače od mene :)

hahaha

svattko vidi ono sto zeli vidjeti :))

..iako.. pocascen sam :)

ajmo biti Hippiji :))

Plava, cvijetići u kosi, bose noge, mozak na off i samo pleši kamo te glazba i srce nosi.
I vjetaaar :)
Ja sam za !

ma ok , to sve što si nabrojala...free sex, ko koga dofati..:))

Aha...to free fatanje zaboravila.
Ma može i to.
U ljetnim sam moodu :))

navažnije si zaboravila :))
odo, sjetila se neodgodivih obaveza, dobro da jesam uopće :)

Zar je i free sex postao obaveza?

ma problem je to sve posložiti i organizirati... djevica u meni ima s tim problema

Hmmm, sve djevice u početku imaju s tim problema.

Sredjeno, sljedeci molim:)

"Velim, ja se ne bih zaljubila opet."

ja bi, i budem nadam se