Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Sakrijemo od drugih.
U male kutijice.
I kad ostanemo sami, otvaramo ih pažljivo i puštamo kapi da nam padaju na lice.
Na kapke.
Na usne.
Upijamo ih zatvorenih očiju.
Uživamo u njihovom slankastom okusu.
Toplini.
Mekoći.
Puštamo da nas miluju.
I onda opet skrivamo te kapi sebično od drugih.
Ne znače one ništa za slučajnog nalaznika.
A za nekoga su cijeli mali svijet.
Male oluje.
U srebrnoj kutijici.

Škatula za sne?

Svi je imamo.. te naše male skrivene svjetove. :)

Meni nitko ukrast ne more, ovu moju škatulu za sne :)
Dobro je to Ban opjevao...

Je.. ta pjesma mi odmah pala na pamet kad sam pročitala tvoj blog. :))

bome...ne pamtim kad sam plakala

U Starom Rimu žene su imale suzne bočice, suzarnike (lacrimatorium) u koje bi spremale svoje suze...Za svakog ljubavnika po jedan lacrimatorium (ha ha ha, dobro, ovo sam dodao, ali nije ni isključeno...:P)

h ha ha, čitam oko kak je zabrijala...Upišat ću se od smijeha...:D

:))

Kiše nisu moje suze...
To su moje škatule za sne.
Jer smo jednom voljeli kiše.
Nekih davnih dana.
:)

ko bi skužil žene....:P skužaj onda ako sam mislio da su suze..Zavarao me slankasti okus...:P

Ete, ma ni ja sebe često ne kužim ;)

http://www.intimatemedicine.com.hr/enciklopedija-seksualnosti/partnerski-od
nosi/uspjesna-veza/razumjeti-zenu/