Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Znate onaj osjećaj kada sretnete osobu, uvjereni ste kako ju poznajete, čak ste i razgovarali ali, nikako da vam sine iz koje priče.
Tako je meni večeras kliknulo od kuda poznajem ženu koju sam jučer srela u dućanu.
Iz bolnice.
Dok sam dolazila ocu u posjete u bolnicu, ona je posjećivala čovjeka koji je ležao u krevetu do mog oca.
Nisu puno pričali, toga se sjećam.
Ona je sjedila, držali su se za ruke.
Ja sam sa ocem pričala o operaciji, o vrtu, o ručnicima, o tome što trebam kome odvesti, o križaljkama, o voću i soku koje sam nosila doma klinkama jer mu je sve to previše u ormariću.
Mi smo brbljali i nisam ja previše obraćala pažnju na njih dvoje.
Treći put ja dođem i izađemo na hodnik da on malo prošeta.
I nešto mi prišapne.
" Znaš, ona mu nije žena" veli mi značajno.
Moj otac je starog kova, brak je za njega svetinja, bar njegov i mamin.
Na moj razvod je samo reagirao riječima : " Neće ti biti lako, pomoći ćemo koliko budemo mogli, što je tu je "
Nastavlja on dok polako šećemo po bolničkom hodniku.
" Ima on i ženu, dođe i ona svaki dan. Tužno za gledati kako usiljeno razgovaraju, a ona pogledava na sat da što prije ode.
A onda on pogledava na sat očekujući ovu drugu.
Ne razgovaraju oni puno, ali se vidi da se razumiju.
Drugi dan mi je rekao, bilo mu malo neugodno, da ga ne osuđujem
Jednostavno je tako. Ne može se rastati, a ovu je upoznao kad je već digao ruke od svega.
Što da ja njemu kažem, nije balavac, al tužno za gledati kad ljudi tako žive"
Tako je moj otac imao sapunicu uživo svaki dan, da mu ne bude dosadno, malo sam ga zezala.
"Ma kakva sapunica. To je život, dijete. Razmišljam ja ovih dana.
Mama i ja smo skoro 40 godina skupa, nema tu više onoga što je bilo na početku, zaboravi se usput s godinama, al još uvijek se najviše radujem kad mi ona otvori vrata ove sobe."

Sjetila sam se šetnje po bolnici i očeve priče.
Razmišljala sam večeras o toj ženi.
I baš me zanima jel joj se isti muškarac raduje ili je priča davno završena i zaboravljena.
Život piše baš čudne priče.

Slatka priča.

Život piše baš čudne priče.

kako točno

:)

Ruka koja daje uvijek je iznad one koja prima..:)))

BUM!

dobro je ...izvrsno...

zivot je pun trpljenja...tako je i m/bracni zivot.... oni leptirici su lijepi... jos ljepsi kada poslije njih stoji nesto sto su izgradili...kasnije su ...vecinom...varka.

naravno da nije tako. zivot se ne prekida rastavom braka. ionako je brak obveza koja je danas vecinom na papiru, ali ...ono pravo ..postivanje i ljubav...to se ne kupuje ni ne veze papirom....

lijepa je skola tvome ocu, koji u svom svijetu ni ne pomislja na alternativu, da vidi, opravdano...kakva je i ta druga strana zivota. Time moze cijeniti svoj trud, trud tvoje majke....ali i razumjeti kako je onima koji to nemaju...i koliko se oni trude .....hmm..pokrpati???

kao da smo poderani ako nemamo nekoga tko nas dovoljno cijeni da nastavi zivot s nama....jesmo li?

kao da jesmo...

ali.. i to je zivot...

nista nije crno...nista nije bijelo...

i nije 50 nijansi sive.... 50 miljardi nijansi... je puno blize :))