Čačkanje nosa za neke je jedini način da uđu u sebe....

Razgovaram sa svojom mudrom prijateljicom, nekadašnjom iskričarkom ( sada u sretnoj vezi sa nekadašnjim iskričarem, samo za zapisnik ) i pita me sva ushićena jel " kafenišem"?
Rekoh, slabooo, slabo.
Prvo, ne nalazim dovoljno zanimljive ljude za kave, ne tipkam tako intenzivno ( skoro uopće ne tipkam,blog me malo zahebao isto za zapisnik ) pa da bih imala potrebnu širinu, ono...od njih 5, evo ovaj se čini materijal za opuštena 2 sata.
A da bih imala dovoljno " materijala" treba uložiti neko vrijeme, bar sat, dva dnevno, po mogućnosti navečer, kada oženjeni i zauzeti uglavnom "ne smiju" ili ih se lako prohakla.
A jedna od posljednih kava me uvjerila koliko smo različiti kad tipkamo, a koliko je sve drukčije uživo.
Ovdje, pršti od energije, duhovitosti, neopterećenosti, vrvi idejama, niže smislene rečenice o svemu i svačemu.
Uživo, tih, miran, svako malo ubaci u priču žal za bivšom ( s kojom je po tipkanju, davno raskrstio i spreman krenuti ne osvrćući se ), čak bih rekla dosadnjikav, ako bih željela biti brutalno iskrena.
Ok, možda je prvi dojam, možda je trema, ako nije duže izlazio...pa odemo na drugu kavu na njegov poziv, nakon desetak dana.
Dovoljno da se malo kockice poslože.
Ista stvar.
Razgovori koji zapinju, nema fliudnosti, ne teče...
Naravno, najverojatnnije je problem u meni, možda bi prava žena izazvala tsunami, požar, izvukla tu energiju koju sam ja čitala i očekivala.
On je vjerojatno pravi, a ja uz njega kriva.
No, nije o tome riječ.
Nego, koliko smo zapravo ovdje različiti u odnosu na realu, i pravima i krivima.
I zato su meni te kave fora.
Ali, malo usporila, dok se malo ne uspravim iz krivog položaja :)

dan :)

jel smijem kaj reći o temi zapisa?

;)

brojim do 10

jedan, dva...... :)

ofcooooooooo!

OFCOOOOOOOOOO, di si?

tri, četiri..pet....

ak se ne vratiš, zaspamat ću ti zapis nepotrebnim komentarima :P :D

ispravi se ti što prije , da te ne uklješti :))

Samo daj !
:)

ne vjerujem da smo baš toliko različiti, tu i tam
ali vjerujem da je ovdje lakše biti onakvi kakvi smo.
kad se kvrcni koljena ispod stola, susretnu pogledi, a ruke su jako blizu, može biti ovak ili onak ;)
a može biti i da toga svega nema, pa je opet ovak ili onak :P

a tu si :)

počela sam...sad ne znam kaj dalje :)

Vuče, jednom završila kod kiropraktičara, fala, ne bih više :)

kae, da idem off ili budete nekaj pisali?

Ja sam samo s dvojicom kliknula u prve tri minute, da nisam znala kak se zovem.
A bili su mi, simpatični, ne WOW, nego opušteni i normalni.
Bez proze, poezije, leptira u trbuhu dok čitam poruke.

Dojma sam da se previše trudimo svidjeti, pa onda padamo uživo.
Ili sam ja prezahtjevna?
A možda neki ima i takav dojam o meni.
Ne isključujem mogućnost.

a je bilo bumbara? ;)

ak se ne varam, bio je tu RR o kavama. ček da nađem, ako nađem...

našla. mogu ti uzurpirati blog? (ne da mi se otvarati moj, trebala bih ga proluftati i barem pobrati prašinu :)

Samo kelji:)
Prašinu buš brisala sutra...

evo....
keljim.....
fala :)

Kava br. 1

Naravno da nisam u prvom pokušaju našla auto. Obično je tako. Javne garaže za mene su labirint. A nije ni čudo: izgubljena u prostoru i vremenu nakon prve kave. Iskričarske. Jedan na jedan. Bilo je zanimljivo. Ne onako kako sam očekivala. Još ne znam da li je to dobro ili loše. Doznat ću, vrlo brzo.

Sva sreća da sam imala narukvicu s hrpom privjesaka, pa sam pauzu kratila brojeći ih: slonić, on donosi sreću, tako kažu, tamno siva kuglica, antracit kockica, srebrno gravirano srce. Srce! Mislila sam da će mi više tika-takati u grlu. Je, čula sam ga, ritmički je udarao dok sam od garaže do kafića, u liftu promatrala svoj odraz. Ha, da uvučem trbuh? A i ova majica nije baš nekaj. Bijelo deblja. Ma nisam debele. Ponovo ću u teretanu poslije mora. Ulijenila sam se.

Nakon o-ho-ho vremena i oj-la-la izgovora, najviše mojih, sjedio je metar od mene. Isti kao na fotkama. Ošišao se. Nadam se da nije skužio da umjesto u oči gledala sam ga niže. Čitala riječi s usana.
I mislila sam si...
Tako mi je poznat, a istovremeno dalek. Ne na onaj strani način. Drugačiji. Dok sam ga slušala, vrtile su mi se po glavi, a niže, znatno niže, sve one poruke koje smo u traktatima jedan drugome slali. A di su sad te riječi? Zapele u njegov tanki zlatni lanac? Ostale na pola puta utopljene u čaši s ledom? Ili zapetljane o moju narukvicu? Obično kad sam nervozna, skrivam je bujicom riječi. Ne znam da li je to prokužio, da li me toliko dobro pozna? A i o tome smo nekad pričali, znali se zekati kako će izgledati naša prva kava.
Ništa nije isto.

Ne znam da li je zapamtio kad sam mu rekla da ako platim kavu, znači da mi je dužan slijedeću. Preduhitrio me.....


***

Kava br. 2

Rekla sam: „Ajd da i to čudo vidim.“ Obećal mi je da bu me naučil roniti na bocu. I skijati.
Ma sve bi on mene. A vjerojatno i štošta drugo osim vodenih sportova. Jedan na jedan. Baš me zanimalo da li je jedan od onih koji su na fotki svoja sušta suprotnost od reale. Kak veli, tip bi trebal ak niš drugo imati pristojno smještene mišiće.
I umjesto dobre zeke, iskoristila sam blagodat tehnike i aktivirala nakon 20 minuta lažni poziv na mobu, kao predah, a i moguća odstupnica.

U stvari, kaj znam o njemu. Baš niš, osim da dobro izgleda i da je to on. Barem nije poslal fotku suseda ili svog kompića. Ali brate mili, dosadan je sa svim tim fotkama koje mi je gural pod nos; pa vidi me tu na Palagruži, tu smo na Santoriniju, e, to sam oderao lijevu stranu potkoljenice na greben. Ma boli me patka za to. Sva sreća da nema kućne ljubimce, valjda bi me i s njima zašodrao.

Čudno je to kako se u pisanoj formi ufuramo u neku svoju priču. Ili sam pretpostavila, a nema veze s vezom, da tip koji ima i neke druge preokupacije osim šaltanja programa i peglanja trosjeda, ima nekaj i u glavi. Gornjoj. Za donju me niti ne zanima ako mi gornja nije zanimljiva.
A kad je počeo s pričom di kaj ima, očekivala sam da će mam izvaditi i odrolati ko harmoniku šarenilo kartica. Očito je jedan od onih koji, unatoč neminovno sportskom duhu, misli da svaka žena ima svoju cijenu. Pogotov iskričarka. I da je on to u mogućnosti platiti. Ako procijeni da vrijedi kao investicija.

Sva sreća da me je Ane nazvala u pravo vrijeme, pristojna isprika za neodgodiv odlazak......


***


Kava br. 3

Nisam imala pojma kako izgleda. I da li ćemo se uopće prepoznati. On mene. Ja njega. Kak je to nekad bilo jednostavno: Večernjak pod rukom i pod repom.

Tri dana sam razmišljala kaj bum obukla. Niš mi se nije sviđalo; jedno predugo, drugo prekratko, u trećoj kombinaciji cice na izvolite, četvrtoj me španalo u struku, moram na dijetu, u petoj sam sve samo ne ja. Bijele sandale me žuljaju, crne su mi onak bzv. za popodnevnu kavu, smeđe natikače su ok, ali ne pašu uz ostalo. Crvene. Nek gleda u noge.
Ima jedna fora, nemam pojam čija, vjerojatno provjerena u praksi: na prvi dejt treba ići onak niš posebno sređena, pa ak nema drugog, opravdanje je u tome, polizan povrijeđen ego trivijalnim opravdanjem, a ak ima, e onda mu slijedeći put priuštiti da ima u kaj blenuti.

Dogovorili smo se u kafiću di ekipu znam, tak da ni jedan od nas ne bu bauljao pogledom tražeći drugog i doveo se u bedastu situaciju da mobitelom traži tko bu se javio na njegov poziv. Dovoljno je Darku na šanku reći ime i on će sve ostalo odraditi.
I je....

Nisam ga tak zamišljala. Spojila sam glas s drugom facom. Rukovali smo se, ali cmoku u obraz nisam očekivala. Nasmijan. Opušten. Vidjelo se da mu sve to skupa, te prve kave nisu niš novo i da već ima rutinu. Za razliku od mene smotane.

Pričao je o svemu. O svojoj kćeri koja mu svakodnevno provjerava zalihu živaca, bivšoj koja ne posustaje od puhanja za vratom. Cucku kojeg priprema za CACIB u Francuskoj. A onda je zašutio. Poklopio svojim dlanom moju ruku na trenutak. Naslonio se. Podigao obrvu i rekao da sam sad ja na redu.

To ćemo na drugoj kavi, sutra.....

Ovco reci ti nama što ti je na to rekla prijateljica?
To mene interesuje.

(ah, bila su to nekad lijepa blog vremena...idem cendrati...mah-mah :)

Meija, zanimljive pričice, vrlo :)
Tape, rekla je : a joooj, šteta, daj malo se aktiviraj pa podnesi izvještaj.
Ona bi da se svima nama posreći kao njoj.

Nije ti dala nikakv savjet povodom iskričarski kava?

Na primjer kako je ona to radila.
Kako je uspjela da neđe nekog ko joj odgovara.

Tape, nema tu savjeta.
Ono što vrijedi za nju, ne vrijedi za mene, tebe ili meiju, npr.
A ja popila dosta kava da znam da ništa ne znam :)))
Ali, ne odustajem tako lako.

Hrabri iza monitora :-)).
Stara priča, ima nas koji smo isti ili skoro isti i off i online, ima nas doslovno dijametralno suprotnih :-)).

za tango je potrebno dvoje.. tu se ljudi lako opuste, doskočice lete.. u reali, može biti svašta.
Od treme, leptirića.. do ničega, razočarenja izgledom, .. pa i preglasnog kafića za čvenk.
Lako je kad se na kavu ide bez tog cilja, opuštenije.. ali tad se na kavu ne ide, kvaka22. Baypass je ići stalno na kave, pa što bude.. i ponekad me ljudi iznenade, često vrlo pozitivno.. vrlo. No istina, pola tih priča mogu samo nagađati tj kako ide scenarij iz suprotnog rakursa.. npr za kavu br.2 .. i odluku da je neće biti.

Idite na kave, ne grupne. (mada ni ta ideja nije totalno loša.. neki su tad hrabriji).

ma kakva kava, nebi isla na kavu s nikim vise...
ko je kavu popija sa mnom, popija je.
amen.

a ja sam sebi bolja u svemu u reali, nego u virtuali...
za druge ne znam.

Alan kaze da ti je dobar zapis. Tema odlicna.

Nije meni kakvi ste vi. Nego sto vas ja jos i nasminkam i push up vam dam ma sve :)))

ma ..ono..ja sam svugdje isti.. serem tu..serem tamo :))


a zene....

zene su zene...
zene su zaljubljene :))