Invert of the Triangle

...i nasao se ja tako sa jednog djevojkom nakon jedno otprilike dva tjedana dopisivanja.
Krenuo sam drsko i direktno. Prihvatila je takav nacin. Ubrzo smo shvatili da zelimo isto.

Zeljela je njega, a ja njezinu.
Nije zeljela mene, ja nisam zelio nju.

I sve je trebalo biti vrlo jednostavno, bez ikakvih komplikacija.
I tako smo si pisali. Trazila je da joj rijecima docaram, kako ja vidim trenutak dok joj prilazim straga...
ispunjavam cijelu sa onim sto joj toliko animalno zelim dati. Bez osjecaja, bez sazaljenja...

Odgovarala mi je. Svrsila je dva puta... pa kasnije jos.... ne vjerujem, znala je napisati. Kod mene ista stvar.
Bio sam ponosan. Rijeci su moje igracke..(i ne samo rijeci, naravno..da ne bi koja pomislila da su mi one tek nadomjestak za neki nedostatak... Nisu, priroda je ipak prema meni bila jako milostiva). Hvala prirodi!

Najvise ju je napalila jedna pricica, a gdje sam joj u nadahnucu napisao da cu ju dovesti do crvenila u licu, da joj krv izbije na obraze, sve dok ne pocne nepravilno disati.. dok joj se u glavi ne pocne vrtjeti zbog pozude prema meni....

...privuci cu te k sebi, grubo... skinut cu te, tvoje gacice... a tad cu sa sebe skidati sve ono sto me prijeci da se zarijem u tebe cijelu, duboko u tebe i "do tebe".... da te cujem da si pocela jecati i prije nego sto cu ti ista uciniti....jer... znas sto ti slijedi..Znas jako dobro...

A tada cu ga uzeti rukom i krenut cu prema tebi, vrlo blizu, a ti ces me gledati dok to radim. Zelim da gledas kako cu ti to uciniti, kako klizim u tvoju intimnu unutrasnjost, dovodeci te do svih zvijezda svih tih nebrojenih galaksija rasprsenih po prostorno-vremenskom kontinuumu...

A sam pojam o prostoru i vremenu isceznuti ce iz tvoje svijesti, kada ces ga napokon.........

No, onaj trenutak, onaj djelic u vremenu kad te treba naceti, kad te treba lagano otvorit za svu svoju velicinu i debljinu....

Tada cu stati.... Mucit cu te... Igrat cu se tobom...Necu uci odmah...

...sve dok me ne pocnes moliti, preklinjati me da ti ispunim cijelu utrobu svojim toplim dijelom tijela.
...dok me ne pocnes moliti... smiluj mi se ..udi u mene, molim te, daj mi ga...sada, smjesta

Cekat cu da me zamrzis i primis cijeloga istovremeno...



Dosta sada o tome... to je mali dio nasega pisanja.......

I sve je trebalo biti vrlo jednostavno, naucili smo kroz godine i kako to ide, zar ne!?

No, odjednom smo poceli pisati malo drugacije. Sto nas je na tu promjenu dovelo!? Neznam.

Poceli smo opisivati nacine na koji cemo se ljubiti.
Tvoje usne na mojima. Imas usta za ljubljenje. Tvoje su pak socne. Tvoje pak divne i podatne.

Otisli smo negdje drugdje.... u neki svijet koji nismo prizeljkivali.
Stovise, od njega smo bjezali... zajedno, a odvojeno... svako u svom malenom svijetu velikih strahova.

I tako, dodje i taj trenutak. Naci cemo se. Ona i ja. Ja s njom i ona sa mnom.

Krenulo je razgovorom. Cak i onim bezveznim, nespretnim.
Neznam kako i kad, ali odjednom smo se poceli strastveno ljubiti, njezno. Izgubio sam se u njenim socnim usnama.
Ljubio sam ju i ljubio...

I ona je to tako trazila.

Nije mi se digao, ma ni da se pomakne. Nisam ga se niti sjetio, mozda se osjecao i zapostavljenim tamo dolje, jer....
....nije mi ni trebao.

Jer, zakljucili smo kasnije.... poljubac je dublji. On je intimniji cin u kojemu dajes svoju dusu onomu koji ju sa ljubavlju prima... i obrnuto...obostrano.

I u tom vremenu bez prostora
I prostoru bez vremena
Nas dvoje
Bili smo
Najintimnija bica u svemiru

Vise od intime same - intimni...

I vise se nismo vidjeli
Nismo mogli.