Invert of the Triangle

Svakako da je on danas dobio najveci kompliment koji je mogao dobiti i to je
stigao na takav nacin kako komplimenti u pravilu ne dolaze.

Ako nekoga komplimentirate, a uz uvjet da ne manipulirate, upotrijebit cete
razne epitete, a koji moraju odgovarati vasem osjecaju prema doticnoj osobi.

Njega je doista oborilo povjerenje koje mu je ona iskazala. Taj neocekivani nacin.
I to je bas ta rijec - povjerenje.

Nije joj dopustio da pojmi njegovu iznenadjenost. Toliko ostru, a ugodnu.
Ostao je zatecen njenim pozivom.


Sto vrijede komplimenti koji se sipaju, oni se ionako moraju naslutiti ne bi
li tako rasli dugo... ili barem samo tinjali.

Sto brzo gori, brzo i izgori.

Istina, rekla mu je neke stvari o njemu samome, koje malo tko primjecuje.
Mozda je i ovo "malo" cak pretenciozno receno.

Nije mu bilo potrebno da mu netko o njemu samome kaze nesto lijepo ne bi li tada
on zbog sebe bio sretniji; te egu ugodne opaske.

Bio je sretniji jer je shvatio da postoji netko tko to vidi.
I prepoznaje kao vrijednost.
Sretniji ponajprije zbog nje,a onda i zbog sebe.

Onako nenametljivo, jednostavno, samo izreceno.
A nije imao namjeru ista izazvati. Evo, nije imao sigurno!

I jos jednom: "nije imao namjeru ista izazvati!"

Jednostavno se sve nadovezivalo i svaki je komentar bio kompatibilan sa
prethodnim...vrlo prosto, bez puno nastojanja, muke...

A povjerenje...!?

Kada ga je pozvala da joj bude drustvo, njoj samoj... onakvoj.
A on joj je predlozio da ode sama, negdje van grada; sa sobom sama.

Htjela je da on bude uz nju. Zasto? Nije ga poznavala, vec kroz slova naslucivala.
Imenom ga nije mogla dozvati.

...a htjela ga je povesti ravno do svoje samoce...

A upravo je to njemu bio najveci kompliment koji je mogao dobiti.
Da li je tada bila toga svjesna?

On je to sebi protumacio kao iskaz povjerenja, vjere...
Da li je tada bila i toga svjesna?

Netko mu je vjerovao, a da ga je samo slutio. To su rijetkosti.

I otad on nju sluti na drugaciji nacin...

...(pa ako se i predomisli i nikada ga vise ne pozove u svoju samocu, njemu ce

biti i to dovoljno, sto je barem i na tren to pomislila...)


Moci ce i sa time zivjeti ...barem tek sretnije...!





...i sto ti je ironija!?

On pomisli da je ona mozda jedan predivni saljivac!