Na godisnjem odmoru...(part1)
Ne sjecam se kada mi je posljednji puta bilo ovako dosadno kao danas.
Danas je drugi dan mog godisnjeg odmora i trajat ce do sredine devetog mjeseca i to je prvi dio. Tako sam i htio.
Jesam li postao ovisan o svojem poslu?
Em sto ne radim, jos sam i pobjegao od doma!
To su za mene pravi šokovi!
Pored rijeke i kisa pada i pada.
I ja nemam sto da radim!
Knjiga koju sam ponio me ne zadovoljava.
Popravljati nemam u unutrasnjosti sto!
Vani sve mokro, kisno!
Bit ce da je to ipak stanje duha. Odnosno, potpuno odsustvo.
Tko ce docekati petak kad mi dolazi moj vjerni prijatelj.
Tada cemo otplutati rijekom, rasprave nece uzfaliti.
Uzfaliti ili usfaliti!? Kakva rijec! Vjerojatno je usfaliti.
Tavan sam detaljno pospremio, fuge napravio, kanal za vodu prokopao, stari kredenc renovirao.,
I sto da radim?
U kriticnom sam stanju i to spoznah tek po tom sto ovdje pisem o tom.
Ako kise stanu, otici cu oprati camac!
Nit me romantika nece, kad plovit moram sam!
I to je to...samo da sebi dokazem kako dosada tupi!
A da pogledam koju tursku seriju...
17.08.2016. u 16:18 | Editirano: 17.08.2016. u 16:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara