Invert of the Triangle

Napisano je davno u jednoj knjizi, pa je to kasnije iz nje uzeto i prisvojeno pod one narodne, a mudre, da covjek kad govori puno - izgovara i mnoge ludosti.
Ne sumnjam ja uopce da je tako i sa mnom, s tom razlikom sto ovdje pisem... ipak na neki nacin jest
razlika kada se pise od onoga kada se govori...(uz uvjet da se ima kome govoriti, jer se pocesto i nema, no...)

Oni koji me znaju licem, znaju da se ne mogu ugasiti, ako je verbalan izazov... da, ja volim rasprave, one zdrave.
One u kojima nije bitno tko je vise enciklopedija progutao i zapamtio od tudih teza...
Cijenim, vlastiti stav i osobno misljenje... e o tome se ima sto razgovarati.

A o ostalim osobinama i sto cijenim, ne bih... puno bih imao za pisati.
Ali kompromisa tu nema.
Ako koga zanima... tko god me zna, ima svjesnost o mojoj tezini (ne rijeci ili kilograma, vec karakternoj).
Nisam mislio da sam toliko tezak; morale su proci godine i puno slicno izgovorenih rijeci prema meni, a od razlicitih osoba... pa da im onda svima povjerujem.
I sada vjerujem, teska sam osoba. Tezak za izdrzati i znam to.
Uz mene ili pored mene biti... to je siguran put da covjek poludi. Ja to ne radim sa namjerom.
Tako to jest.

Zanimljiv je mehanizam ljudskog razmisljanja o samome sebi i ako se ne pratite pazljivo... jaaaako pazljivo, bit cete sigurno prevareni od samoga sebe.
No, velika vecina nit ne shvaca da su sami sebe varaju...
Odnosno, ispricavam se, tocnije bi bilo da jedan dio vas, vara onaj drugi...Onaj za koji vi mislite da predstavlja vas.

Vrlo je sofisticiran taj dio vas... ekstremno inteligentan i poznaje sve vase emocije i tajne. Zna unaprijed svaki sljedeci potez vaseg uma, vasih misli...a jako poznaje vase zelje!

Zato i rece tamo jedan na planini, a koji je to pak cuo od drugoga na planini, pa ovaj opet od....... Da se treba znati oduprijeti zeljama...netko ce to nazvati pozudama, no to je ovisniji dio tjelesnoga!

(trenutak da pripalim cigaretu...)

Dakle, htjedoh reci, pa da sad i nastavim, da taj drugi dio vas, a koji ima i strucan naziv u psihologiji, a i interesantan naziv u duhovnosti... vas konstantno uvjerava (zapravo vas ne uvjerava, jer mu bezrezervno vjerujete) da su vase mane iliti nedostaci, zapravo ono cime bi se, zapravo trebali kurci...pardon - ponositi.

Pa onda... ako priznajem ovdje da sam ekstremno tezak covjek u naravi, a potvrdeno stotinama kojih su pored mene prolazili, ja to doista ne vidim kao simpaticnost.
Zasto ljudi imaju poriv da im se na strancu svidi sto je zajeban, tezak, svoj, a uz uvjet da taj objekt cesto gleda nekud u daljinu, kako se to ono rece...i sjedi sam na terasi uz obicnu produzenu kavu koju staaalno pije, a jos k tome ako stilski otpuhuje dimove...
Ljudi su tako lakovjerni i naivni, mozda ne vide od dima, ja neznam.

Neku vecer, nedavno, zapleo se sa jednom preedivnom djevojkom koja je cekala autobus na "mazurancu".
Ja kao ja, a sta cu, sam izazvao... nesto sam dobacio... to je iskomentirala i ubrzo shvatila da sam zanimljiv sugovornik.
Tako sam i htio da bude.
Jebote, cijelo vrijeme me je gledala ravno u oci. Ne volim to, ali bile su tako lijepe.
Razgovarali smo dvadeset minuta od prve sekunde, bez prestanka... samo je islo.
Ubrzo sam shvatio da je iznimno inteligentna, jedna od onih kojoj ne mozes skrivati.
Opasno smo se nasli u tom vrtlogu rijeci i onoga sto te rijeci prati, a vi koje znate sto to te rijeci moze pratiti, sada vrlo dobro shvacate o cemu pisem, pa da ne opisujem. Dobro? Dobro!

Vidio sam iz sekunde u svaku sljedecu da me sve vise zeli...(ne govorim o seksu).
I ja sam isto tako htio nju... stvaralo se nesto i to munjevitom brzinom.

I da puno toga sada preskocim.... istekne dvadeseta minuta i ja kazem da nam je razgovor zavrsio i da mora krenuti.
Uspjela mi je reci da joj je jakooo drago sto me je upoznala i da......

E to nikada necu saznati... Sto je htjela jos reci!? Tu sam ju upravo ja prekinuo i rekao joj da si sjedne u bus. Pogledala me je tu milisekundu, nije se htjela predati, ali moja sugestija je bila jaca. Otisla je sjesti, kako sam joj rekao da ucini.

Nije bitno sto je ona vidjela uz svu svoju pamet koju je imala, to sam se uvjerio.
Bitno mi je ono sto nije vidjela. Tako sam bio prema njoj ugodan, bio sam to bas Ja, onakav kakav jesam.
Vjerojatno je i to bila primjetila, pa...
Ali nije vidjela, niti naslutila moju zajebanost koju nosim sa sobom... unistilo bi ju to da je ostala.
Mozda ne za godinu, mozda ne za dvije...

Instinktivno sam sve ucinio, svijest mi je instinkt preskocio. I dobro da je tako bilo.
Naravno, i vas Lord je covjek, a ne samo Lord... pa sam se pitao kasnije, a sto da sam ipak uzeo njezin broj, a koji mi je htjela dati...!?
Nasli bi se, mozda vec i sutradan... i bilo bi sigurno lijepo. I bila mi je par dana tu oko mene u tom nekom...
No, vise nije i sve ide dalje. Al to ne umanjuje moje sjecanje na nju kao jednu od "onih".

Bilo je ovdje na iskrici clanica koje su primjetile moju neku kontradiktornost, pa su imale potrebu da mi to onako, filozofski i prezentiraju... kao sad ce one meni rec... i satjerat me u verbalno cinjenicni kutak. A sta cu!? ajd, evo dajte... ma joj...

Nekim je clanicama izazov sa mnom polemizirati, jer sam ja kao eto, elokventan tu i duboko pisem.
Pa se one "trude" da me fasciniraju pomno biranim rijecima i velikim mislima... a ne kuze... kurca me nisu skuzile...

Ja pisem jednostavno! Jel to ok? Ja se tako izrazavam i meni je to normalno. Zasto nekoga mora fascinirati nesto kod drugoga, a u ovom slucaju moj stil, a do te mjere da ga kopira u izricaju? Pobogu, budi svoja i pisi kako i inace pises, pa cu onda i ja otkrivati nesto.

Uvijek trazim jednostavnost... ali moja jednostavnost nije nuzno i tvoja...
Jeste li kad o tome razmisljali?

I sada...
Ne treba nekima, a ocito vidim, dugo razmisljati, da bi se shvatilo da je Vas Lord u naravi vrlo kontradiktorna osoba.
Ali tu i jest problem... sto nisu dugo razmisljale.
Zele spoznati Lorda, nekim ovlas citanjem njegovih promisljanja. Da bi se Vaseg Lorda barem dijelom shvatilo ili barem, naslutilo, treba puuuno puuuno vise od razmisljanja... treba ukljuciti jos jedan senzor...(ako se ima za ukljuciti).

I sa tim senzorom se onda moze shvatiti u cemu je zapravo kljuc!
Kljuc i jest u kontradikciji samoj. I kljuc je i opcenito uvijek u kontradikciji.
Cak vas i fizika to uci, samo malo mucnite svojom glavicom i otkrit ce vam se taj svijet. Tu Vam je kljuc!!!

Ali, malo prije ste, neke bar, pomislile kako Lord misli da je vazno sto on govori o sebi na nacin kako njega treba otkrivati.
Da on sam sebi daje znacaj i inputira u vas um vaznost da je bitno njega pojmiti i njegovu neku mozebitnu kontradikciju; ma kome je vazno sto je Lord, samo njemu samome, jel tak!?.... Ali neeee..opet ste se prevarile.
Nije niti to..aha ...ringispil pravi...

Ja, dakle Lord, ne govorim o "sebi"... (kontradikcija!?) (egom pomucena!?)

Kao da je meni, Lordu stalo do toga da Vi mene istrazujete...mene i sve moje (kontra)dikcije.
Mislite li da je moj, a ipak prisutni ego, toliko jak, da bi mi godilo saznanje, kako me Vi kroz rijeci istrazujete?
I to bi meni trebalo biti bitno do te mjere, pa cu se eto uputiti do Onanije... Ma nee!

Ne znace mi komplimenti, niti obasipanja... volim rijec koja je cvrsta i mastom izazvana. A mastom do zbilje.

...i upravo u tome je skriven jos jedan kljuc.

A taj kljuc je zapravo istina, da Lord zapravo pise o Vama... vise nego o sebi! (a pise i o sebi...)

KRAJ...

Napokon sam i taj blog sada dovrsio, pa si mogu smireno izvaditi jedan cd iz kutije, koji sam nedavno kupio - original!

Stavit cu ga i u nedavno kupljeni Cd-player marke Akai, pa kad popalim sva pojacala, equalizere i zvucnike... jedino sto cu cuti biti ce kristalan zvuk jednog od najboljih album svih vremena, a to je "Dark side of the moon" od Pink Floyda!

---------------------------------------------------------------------------
---------------------------------------------------------------------------
-----

P.S. - osobno

dok sam pisao naziv albuma sjetio sam se tamo jednom davno spomenutog Mladog Mjeseca i nekog stiha kojeg je On izazvao... iako insinuacija izostaje, ipak je interesantno usporediti naziv albuma sa svrhom ovog Post Scriptuma.

Zar ne!?

.
.