Invert of the Triangle

Sinoc kasno, odnosno danas rano, a blizu 3 ujutro čitam ja.

Ne radim, na godišnjem sam, pa sam raskalašen.

...i čujem kako mi dođe mail... jako mi puno znaci zvučni signal na mobu, pa sam puno onih aplikacija sa zvukovima skidao i isprobavao, dok nisam naletio na svome uho odgovarajući ton poruke, odnosno isto mi zasvira i kad stigne mail.

Grafički prikaz tona bi išao ovako:

o o o o

4 puta kratko i oštro, na nešto povišoj frekvenciji.

Taj me ton podsjeća na onaj ton, legendarne Nokie 3310... koji je to bio mobitel, jebemu miša.

Ja o zvuku, a htjedoh o nečem drugom...

No, tko bi mi u to gluho doba noći slao mejle...!?

Pogledam ja. Ona je.
Krenem čitati... i čitao sam tako godinu il dvje, ne sjećam se više...

I tu se desi paraliziranost iz gornjega naslova, al to je tek uvod u pravu paralizu koja tek treba da stigne..onaj pravi val.
(nema između nas pisanja o nama u smislu kak se tu već piše...nema nit emotivnog, nit tjelesnog)
...postoje utisci samo.

Poslala mi je mail od otprilike dvadesetak riječi.... a tih dvadeset nikada pročitati. Vremenski.

I napokon uspijem pročitati do kraja, van sebe sam... um se je zamrznuo, svijest smanjila. Pogled ukočen, izgubljen.
Ne vjerujem da tako piše to što piše. (btw da ponovim, ne radi se o seksu, nit ikakvim obostranim emocijama)

I na kraju toga mejla, stavi ona poveznicu do jedne pjesme na Jutjubu.
Stisnem link i gledam i slušam. Uz pjesmu, pojavljivale su se i riječi pjesme na monitoru.

Imam monitor od 22 cm (ostalo moje ipak ne doseže brojku od 22) ...i slova su bila velika..

I tako ja i dalje gledam potpuno smeten u taj monitor, kurca ne kužim što mi se desilo i kakvo je to stanje u koje sam zapao.
I upravo u trenu i onu sekundu koja je prethodila vrhuncu, ja pomislim sam sa sobom unutra, kako sam zapravo...
...potpuno paraliziran njenim sadržajem u mejlu.

U tom istom trenu na monitoru mi se pojave ogromna slova i ta riječ - PARALYZE...

Skoro sam umro, jebote... šta je sad to sve!?

Nakon što sam se barem malo pribrao, odgovorio sam joj. Ništa puno i ništa dugo i ništa duboko.... nisam mogao .

I to je bilo to za tu noć, više nisam mogao ništa raditi, pa sam se uputio do kreveta i zaspao razmišljajući o misterijama u životnom krugu i meni kao tek djeliću sveprisutnoga perpetum mobile ringišpila.

Mislim da ću ponovo morati krenuti u preispitivanje svojih percepcija...


.