Non quis, sed quid

" možda je vrijeme "

Ukrast ću još pokoju
riječ
ovdje
neku od koje ću se nasmijati.
neku koja će me zabrinuti.
neku, koja donosi nadu
neku koju ću nositi zauvijek,
započetu na usnama,
nikad napisanu.

ukrast ću još poneku šalu, nečiji smijeh, pa i suzu...
osjetiti svoje virtulane prijatelje, ćutjeti njihovu radost
nijhove tuge, brige...
skupiti u pregršt uspomena...

ukrast ću još. tragove nečije želje...
povezati zlatnom niti svoje snove.
u snop.
maleni snop.
spremiti u malenu kovčežić.

i otvarati ga... rijetko.
kad osamu oćutim
kad vas se zaželim.

kad se jutrom probudim bez sna.

neki snovi će ostati trajni,
i sasvim se dobro uklopiti u one, iz stvarnog života.

i u njemu ima snova. "
( by surprised )

ne trebaš krast, rado ću sve lijepo što imam podijelit stobom- pa makar to samo virtualno bilo:-)))

(ja moram po svome)

Izvrstan izbor za reprizu :))))))))))))) Naša surprica je divno bilježila neke stvari npr. osjećaje :))))))))))))))

UH, ...zašto se ja ovog nisam dosjetio,napisao,nekom poslao,u lice rekao....,mogu li ovo smatrat svojim,Emily,..plizzz??!!

Zao mi je,ne mozes smatrati svojim :)