Blogov kolac

.... i tako me jutros probude kapi sitne kiše .... odma se lakše diše ... kad u zraku osijetiš miris one svježine
.. a selo još spava ... odmara ... samo se čuje lavež pasa ... onih zlih gospodara ... koji svog ljubimca na lancu drže ... o tu i tamo ponekad nahrane .... sit pas na lancu mora da laje ..
i ja jučer kroz selo lagano ... a u selu kao da nema nikoga i na kraj sela ... čujem glas ...
a di si ti stari mangupe .... aj svrati na kap vina iz bukare .... ili bi kavu bez neke obaveze ..
... i tako sretneš neke stare i propale ljude ... pa baciš ćakulu ... svatko ima neku svoju bolnu i tužnu sudbinu ... nekako kao da je krijemo ...sami od sebe ...a ona ospliva ... baš tamo gdje netreba ....
... i tako nisam popija ni kap rakije ..ni čašu vina ..ni onu kavu sa dvi kapi mlika .... samo sam trgnija ono piva iz njena frižodera ... i baš sam osjetija potrebu ....da joj rečem sve ono što mi je teško išlo preko usana .... sve ono što je bilo u dubini duše ... ni sam neznam zašto .... a bilo je tako jednostavno .... nekad smo bilo prijatelji ,, nekad nerazdvojni ..nekad smo imali toliko planova .... nekad smo znali dijelit ono što nama je smetalo ...
..nekad smo znali zapivat sa istalim navijačima na tribinama ....
a onda je vrag umiša svoje prste .... i bez nekog razloga na nekoj raskrsnici krenili smo nekom stramputicom svako svojom stazom .... a na tom putu bilo je toliko znakova ....a bili smo nepismeni da bi bilo šta shvatili
... ona još čuva neku sliku ..s neke plaže na jednom pustom otoku ...
...a ja sam uz nju vratija sva neka sjećanja iz skladišta svog života .... i tako mi je noć brzo proletila
... kako vrijeme ide uz neke koji su tako daleko ...a tako se nekako vole i poznaju
... i eto drmnija sam rakiju .... i kavu razbuđenicu ...dok osjećam neku svježenu u tijelu

pročitala sam te nekoliko puta, imam puno komentara, a ne znam napisati.
Protekla godina mi je bila neobična. Da li je u pitanju bila osamljenost, da li svjesnost smrtnosti, ali javilo mi se dosta ljudi iz prošlosti koje nisam čula ni vidjela i 40-tak godina. Priče su bile slične tvojoj. Ne znaju zašto su skrenuli sa zajedničkog puta.
Najglasniji je bio (još uvijek je) onaj kojemu nisam imala dovoljno dugačke noge da mu zavide svi koji nas vide.
(Sada je oronuli starac, nema dugonogu ženu i onu koju je imao- ostavila ga)