Dobermani
Ove dezorjentirane EU mi je već dost. Ni samo neznaju kaj hoćeju, a mi se guramo nutra ko u Šlarafiju. Kreteni, pa mi se već nekolko stoljeća hvalimo kak smo predziđe kršćanstva. I, naravno, i ne kužimo da je to svima jasno i da bu tak i ostalo. Mi smo dobermani i rotweileri, a to se ne pušta u kuću. Nama je mjesto pred zidom, vani, u dvorištu. Dobri smo za tjeranje poštara i inkasatora ali ne i za ležanje pred kaminom. To je za kučne ljubimce, Ko slovence. Oni su kučni ljubimci, pudli, maltezeri, njih se more pustit u kuću, ne linjaju se, zabavni su, ne smrde i ne grizeju. Ko bi normalan pustil hrvatske zvijeri u svoj miran dom. Samo nek smo im mi u podziđu. Svremena na vrijeme nam bace pokoju kost, pa nek se koljemo međusobno. Tak smo neopasni za one unutar zidova i žestoko zajebani za one koji se hoće ušuljat. Dobermani bili i dobermani bumo i ostali. Nije mi samo jasno kak neki dobermani moreju biti tak blesavi da to ne kuže. A k tomu su još i vođe čopora. Nas Europa stoljećima treba tu i takve kakvi jesmo i to se ne bu promijenilo. Pa onda, oleme moje budimo ponosni na to kaj jesmo i nemojmo se trudit postati pudli. Ja barem nebum, nikad.
03.06.2005. u 16:11 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar