Slučajan susret u tramvaju
Uđem jučer oko19:15 u tramvaj na Maksimirskoj. Poluprazan tramvaj.
Za oko mi zapela dama u izazovnoj suknji i crnim čarapama. Sjedila je uz sama vrata, malo niže od mene.
Morao sam to bolje vidjeti izbliza. Približio sam se na neka 3 m i stao uz sjedalo. Pogled na njene duge noge me naprosto izluđivao. Par puta je prebacila nogu preko noge. Suknja se povukla dosta iznad koljena jer je sjedila i uopće se nije trudila povući ju malo prema dolje. Simpatična plavuša, duge valovite kose, u ranim četrdesetim u jednom trenutku uhvatila je moj pogled Samo se nasmijala Nasmijao sam se i ja. Kad me opet uhvatila da ju gledam, razmaknula je noge, sad malo više nego prije. Gledala je moju reakciju smiješeći se. Doslovno me zavodila. Izašli smo na istoj stanici. Kao iz topa ispalih. Pogled je bio fantastičan i bilo mi je zadovoljstvo voziti se u tramvaju s vama. Predstavila se i samo opet nasmiješila. Njen pogled bio je topao i obarao s nogu. Udana sam ali kavu možemo uvijek popiti: rekla je. Ostavila mi broj telefona i molila za diskreciju. I tako evo zaradio kavu. Slučajno i neplanirano. Samo kavu? Vidjet ćemo .
22.02.2023. u 13:14 | Editirano: 22.02.2023. u 13:19 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara