Vila Sila

Osjećam gusti, metalni miris krvi, ili ljudske ili životinjske, ne znam, preslični smo. Gore stare, crvene, debele svijeće u udubinama kamenih zidova. Ispod svake cijeli je vodopad skrućenog voska, niz koje se cijede novi vrući slapovi, izgleda kao da cijela prostorija vri i krvari. Prozora nema. Nemiran sam. U vakumu guste tišine odjekuju samo njeni teški koraci u čizmama, dok hoda oko velikog, masivnog, hrastovog stola na kojem ležim. Dvostruko brže od ritma njenih koraka lupa izdajica u mojim prsima. Ježim se, gol sam, prohladno je. Čim je nanjušio njenu blizinu, i izdajica među mojim nogama skočio je bez imalo ponosa, gleda znatiželjan. Vezan nisam, ali mi svejedno ne pada na pamet da bježim, ležim paraliziran. Negdje u pozadini raspoznajem tupo, nervozno kapanje sitnih kapi, kao odbrojavanje…, odbrojavanje do čega?
Na visokom, tamnocrvenom, reljefnom stropu uzidane su kosti i lubanje raznih životinja, ima mjesta i za moju. Iznad mene visi ogromni, raskošni, barokni luster sa 9 ugašenih svijeća, a kraj njega su uzidane kuke sa kojih vise lanci.
Svijeće na kamenim zidovima nisu jedini izvor topline, i ja se usijavam iznutra, gori adrenalin.
Ona se kreće oko mene gola, masivna, sočna, presočna.
Toliku ženu nikada prije nisam vidio u živo.
Bojim se njezine nadmoći. Bojim se njezine težine, što ako me zajaše? Hoću li to podnijeti, ili ću se osramotiti? Mislim, nisam ni ja mrvica sa 110 kila, ali ona najmanje 130 ima. Ruke i noge su joj masivnije i mišićavije od mojih. Grudi raskoš. Sve na njoj je posloženo savršeno.
Ma ta bi mogla silovat i diva.
Okrenula mi leđa, nešto uzima…tišina…odbrojavanje kapi postaje sve brže i sve glasnije, sve teže dišem, tijelo se sprema, užarava…kap…udah…kap…izdah…kap…udah…kap…izdah…rez…ošt

ri
zvuk noža o nož…rez…udah…rez…izdah…rez…udah…rez…tišina…podigla je nož visoko iznad sebe…tupi zvuk…uh, zabila je naglo nož u nešto, tišina…o Bože, jel’ to ona upravo zaklala nešto?
Okreće se, približava se…ne usuđujem se gledat u nju. Gledam u strop. Vidim olujno nebo, kovitlaju se oblaci, formiraju u tornado koji će me usisat i spasit…um mi traži izlaz.
Zvuk lanca odjeknuo je sa betonskog poda i porezao mi i posljednji atom hrabrosti. Postao sam panika a paraliziran. Iznenada, ugrize me hladan dodir metala kada je cijeli lanac bacila na stol između mojih prepona, ispod jaja. Popela se na stol u jednom pokretu, prespretno ko i svaka grabežljivica, iz smjera mojih stopala, ogromna gazela, prilazi mi bešumno na koljenima…zvijer je gladna, tišina…ne dišem…kap…kap…ne…ne…ne…, što to ima u ustima, kaplje krv…zvijer u ustima nosi veliki komad sirovog mesa…ne…ne…ne, ovo je previše, ne…ne…ne…, na to nisam spreman.
Uzdigla se iznad mene, golema Divkinja, opkoračila moje tijelo,rastvorila se…uh…ona krvari, mala ko u djevice i krvava, predivan prizor, tanki slapovi krvi sporo su putovali niz njene prepone, a neke kapi šarale su moje tijelo.
Zapalila je svijeće iznad nas na lusteru. Iz komada mesa koji nije ispuštala iz usta, kapljala je krv po meni, počeo je kapljat i vrući vosak svijeća kap…bol…kap…krv…kap…bol…kap…krv…kap…bol... Sagnula se i vukla hladan lanac preko mojih jaja i kite, preko trbuha, prsa, spiralno kao metalna zmija za koju nisam znao ni kad, ni gdje će da me ugrize.

Na kraju mi je lanac omotala dvaput oko vrata, i prebacila preko kuke na plafonu, a drugi kraj lanca je provlačila između svojih prepona, preko krvave Venere i plesala po njemu sve brže ko na šipki. Sve više se zatezao lanac oko moga vrata, pa sam ga uhvatio rukama u borbi za udah. Počela je krvarit još i više u trenutku svršavanja. Komad mesa ispustila je iz usta na moja prsa…uh…, a onda ga naglo dograbila i udarila me mesom po licu žestoko, odjeknuo je val boli po mom obrazu, pa još jedan veći, šamarala me, krv je prskala posvuda, šamarala me, grudi joj se tresu, šamara me…probudi se…što ti je, probudi se…Ivo, probudi se…imao si noćnu moru, otvaram oči…aaaaaa…to je lice svih mojih noćnih mora, lice moje žene Viktorie.
- Sjaši više sa mene, pusti me na miru! Zar si poludjela? Zar ja barem vikendom ne mogu malo duže da odspavam?
- Ne možeš! Senilnost te uhvati svaki put dok ti tako paše. Diži se, glumac, našoj maloj je rođendan. - Viki je bila bijesna, eh, moja žena, ona je nekad i ličila na ženu, bilo je na njoj nešto mesa; ma bila je ona baš onako taman, ali sad već godinama liči na herbarij, sve više i više se suši, plosnata da plosnatija ne može biti. Uključila se u neku Dijetnu sektu „Lijepa i sita“, a ja kreten sam joj još platio i ljetni kamp da ide s njima, sretan da se napokon odmorim od nje, ostanem doma sam , i da ta dva tjedna jebem koju god poželim. Ma baš sam budala, a na kraju niti sam jebo, niti se odmorio, a ženu mi je Dijetna sekta pretvorila u neurotičnu, frigidnu luđakinju, no, nije da je i prije toga bila baš previše normalna. Kad je došla kući promijenjena, tražila me razne pizdarije ; morao sam joj gurat u žabu mrkve, krastavce i tikvice, a kurac ne dolazi u obzir jer to nije povrće, nije ni čudo što sam se počeo palit na Mesaricu iz obližnje mesnice. Uh, ta žena postala mi je glavna fantazija, tako sočna, mesnata, mirisna, svježa, snažna, besramna sa krvavim rukama u sirovom mesu. Dolazio sam tamo često i naručivao šnicle sa kostima, namjerno, jer pogled na nju dok cijepa kosti, a ogromne grudi joj se tresu, za mene je taj prizor bio potres koji bi osjetio sve do jaja.
- Želite li još nešto? - Pitala je, a ja sam zinuo i samo zurio u nju par sekundi. Um mi se slio u glavić, a mala glava ne može brzo da misli. - Gospodine, želite li još nešto?
- Da, da, da… - Počeo sam mucat dok me je napadala sa očima velikima, a smeđima ko da je netko otkinuo dvije kocke Milka čokolade.
- Slušam. - Gledala je i dalje nemilosrdno u mene, a ja sam se osvrnuo oko sebe, nije bilo nikog osim nas dvoje.
- Dok vas gledam ovdje kako ste snažni, i spretni sa sjekirom i nožem, htio bih…htio bih…, naručiti ubojstvo svoje žene.
- Ha, ha, ha…vi ste vic dana, ovako me već dugo nitko nije nasmijao.
- Ali ja se ne šalim.
- Ha, ha, ha… ma dajte, molim vas.
-Ona je suha ko pršut, tu ni krvi ne bi bilo. - Eto tako sam ja šarmirao svoju omiljenu Mesaricu.

Mjesec dana kasnije :

Gledam kroz prozor.
- Jebem ti ove gradske konje iz teretane i njihovu razmaženu dječurliju, koji su stalno gladni sela,
mesa i domaćega. Prokleti termiti, požderat će mi sve od zadnjeg kolinja, i vidi…vidi u vrtu su mi, čupaju paradajze, mladi luk, trešnje, kupine, paprike…ne…ne mogu to više gledati. Sve će mi zapišat, uništit, izgazit moj novi travnjak…ne…ne…ne mogu to podnositi. Ova divlja gladna horda će me uništiti.
Jebem ti i sve njihove žene, koje bi s guštom naguzio svaku posebno, da ne gledam te lažne plastične,napumpane riblje njuške. Proklete licemjerne Barbike, što je? U gradu živite od hrenovka i mineralne, a tu kod mene sad ločete i žderete.
Jebem mater i svojoj ženi koja je odlučila dječji rođendan napravit kod nas doma, i pozvala cijelo pleme od 30 divljih desetogodišnjaka da mi demoliraju kuću i dvorište, a s njima došli u inspekciju moje kuće i mog života i njihovi roditelji.
Jebem mater i svojoj vrućoj punici, vidi je…kuju uopće ne dira što rulja uništava i ždere sve do čega dođe. Stara tamo s nekima mladim taticama koketira, a mene provocira već godinama i daje mi da joj mažem sise i dupe kremom kod nas doma kraj bazena, ali daje jebat svima osim meni, kuja bezobrazna.
Jebem ti i…
- Ivo! Prestani! Netko će te čuti. - Došla mi je Viki sleđa.
- Što? Pa nek čuju, možda prije odjebu odavde. Svima ponekad treba jebat mater, to tako opušta…
- Ivo! Požuri, zatvorit će mesnicu, do 8 rade, a sad je već pola 8. Uzmi još 7 pakovanja ćevapa, pljeskavica, a ponestalo i kruha. Požuri!
- Odjebi i ti! Zbog ovog usranog rođendana ne daš mi jebat već 10 dana. Puknut će mi jaja, al' me zato svaki dan jebeš u zdrav mozak.
- Pšššššš…samo se smiri.
- Hoću, ako mi sad daš jebat.
- Dat ću ti poslije.
- Ma hoćeš vraga, opet ćeš u 9 zaključat pičku , ali ne i usta, samo da me i dalje kljucaš. Jebat ne daš, a s računa mi skidaš.
- Odvratan si.
- A jel' normalno da sad sa 38. moram drkat više nego sa 16. godina? Tužit ću te za zanemarivanje kurca, to je teški oblik pasivnog zlostavljanja, sigurno postoji neki jebeni zakon koji nas štiti. Pa nisam ja tebi potpisao ugovor za doživotno drkanje, nego punomoć na tvoju pičku.
- Ivo, Ivo…idi, idi…15 do 8 je, daj kreni.
- Izašao sam na stražnja vrata u garažu. Sjeo u auto. Startao i rušio dječurliju ko čunjeve. Zgazio ih kao paradajze. Krvave kečap mrlje prekrile su mi staklo…ah…ma nisam, ali htio sam, priznajem, htio sam i sreća da se mašti sve prašta.
Nastavio sam voziti bijesan i lud, a heroj u gaćama tvrd, kako i ne bi, započeo drkat već par dana za redom, ali uvijek me nešto prekinulo, i tako svršio nisam ni jednom. Joj… očajan sam toliko da bi i bezubima u staračkom domu dao da mi popuše, nebitno dal' bakice il' djedice, samo da je.

Bilo je 5 minuta do 8 kada sam ušao u mesnicu. Gledam, nema nikog. Čekam, dozivam par puta, ništa. Ne dolazi nitko. Stojim, čekam, ne znam što bi, a onda odlučim i sam uzmem ćevape.
Ostavim lovu na pultu, i svoju vizitku sa brojem, da ne misle ljudi da ih je netko okrao. Krenem prema izlazu, kad se začuje neko lupanje iza mene iz skladišta. Okrenem se, zazovem još jednom. Ništa. Otvorim vrata skladišta, uh…koliko krvi, vise svinjske polovice, janjci, zečevi i još kojekakvih životinja tu ima. Zveče lanci…netko zapomaže, hvata me jeza, zar ovdje kolju nekog? Sakrijem se iza svinjske polovice, i ugledam Mesaricu na stolu kako skače po nekom mesnatom jadniku, a rukama se pridržava za lance koji vise sa stropa. Jebote… moja omiljena Mesarica je golema, zgnječit će jadnika, čekaj…, jel' to on vezan? Možda mu treba pomoć? Ne, nije vezan, podigao je ruke pune svinjske masti i maže ju po sisama i pički, a ona ga nije prestajala jahat…uh…kako prljavo dobro, heroj će mi rastrgat hlače, moram ga izvadit…
- Pšššššt…Netko je ovdje. - Primijetili su me, što ću sad…bježim… Sjedam u auto, nabijam gas. Vozim i vozim, i jednu ulicu prije svoje kuće stanem, odahnem, a majmun iz gaća me gleda, nisam ni stigao zakopčat hlače. E sad mi je dosta tog sranja, pljunem u ruku i krenem da drkam…aaaaaa…nakon svega svršit ću za minutu, aaaaaa…još malo…još samo par sekundi do erupcije…još malo…aaaaaa…još malo…., al' zabije mi se u oči svijetlost ručne baterije, netko pokuca po staklu, ma…nemoguće.
- Policija! Gospodine, izađite iz auta.
- Ne mogu.
- Izađite sa podignutim rukama. - Lik se za pištolj hvata, što ću, izašao sam.
- Zašto su vam hlače spuštene a kita viri van?
- Pa…, ovako… stisnulo me i htio sam spriječit da se ukenjam u gaće i…
- Gospodine, zašto ste odlučili masturbirati baš ovdje ?
- Pa nisam, to ste krivo zaključili. Išao sam po ćevape, nestali nam. Imamo dječji rođendan, puno gladne dječurlije…
Jedan policajac je tražio ćevape u autu, dok me je drugi držao na nišanu.
- Nema ovdje ćevapa. Zašto lažete?
- Ne lažem! Zaboravio sam ćevape u mesnici, sranje…, žena će mi sad ispit mozak.
- Gospodine, recite istinu, koga uhodite?
- Nikog! Sve ste krivo shvatili.
-Gospodine, vi drkate na ulici, a u blizini je dječji rođendan. Provjeri ga.
Stajao sam na cesti sa podignutim rukama i dignutim kurcem ko idiot. Auti su prolazili i trubili kraj mene, dok su oni provjeravali moje dokumente, i zvali policijsku stanicu da provjere imam li dosje.
- Zakopčajte hlače. Hoćete li nam sad napokon reći istinu? Zašto ste masturbirali baš ovdje?
- Uhvatila me kriza, nisam već dugo. Žena mi neda, ljubavnicu nemam…
- Drkanje na javnom mjestu je narušavanje javnog reda. - Napisao je kaznu i gurnu mi u ruku.
- Ovo pošaljite mojoj ženi, ona je kriva.

Dovezao sam se kući lud, a majmun mi još uvijek stoji. Ušao sam u garažu, a kad tamo vidim kako mi punicu žestoko guzi nečiji mladi tata. Zamisli, kuja se samo lagano okrenula, pogledala me, nasmiješila mi se, i nisu se ni prestali jebat. Vidi je, vidi…kuju besramnu, kad bi njena kćer bila bar malo nalik na nju, život bi mi bio bajka. Lud sam, lud! Svi se jebu osim mene, koji sam ja prokleti jadnik, ne,ne,ne može to više tako…

Ulazim u kuću, žena čeka. - Gdje su ćevapi?
A ja ju zgrabim, stisnem dolje da klekne i uvalim kurac u usta. - Eto ti ćevapa! Držim je čvrsto za glavu i nabijam ga u usta. - Jel' dobar…aaaaaa…daj…daj…daj…da ti svršim u usta…daj…daj…daj…, nagovaram te na to već 6 godina, ma prava sitnica. Nisi mi ga popušila otkad si u tu Dijetnu sektu ušla, daj…daj…daj… - Nabijam joj ga u usta, čini se kao da se davi, mlatara rukama, povraća joj se, a ja je ne puštam, daj…daj…,dužna si mi, dužna 6 godina pušenja, da…daj…daj…aaaaaa…, sad ću…sad, ali nisam jer nekako se istrgla, odalamila mi vruću šamarčinu i pljunula u facu.
- Govno jedno bezobrazno! Čime sam ja ovo zaslužila? Zapamtit ćeš ti to!

Odmah nakon rođendana, drugi dan, pokupila je stvari, pare, djecu, auto i otišla. Mogla mi je barem ostavit punicu da je napokon maznem, pošto je ionako sve otišlo k vragu.

Sjedim vani i buljim u nered i razjebano dvorište, u svoj razjeban život, zamišljen, a heroj u gaćama i dalje dignut, traži svoje, ne tiče ga se uopće sve to sranje što se događa meni. Zazvoni mobitel. Bacim pogled bez namjere da se javim, broj je nepoznat, zvoni…zvoni uporno, ne javljam se, stigne poruka, pročitam : „ Dobar dan, našli smo novac i vaš broj. Htjela bih vam se zahvaliti i odužiti što ste bili pošteni, pa vas pozivam na kasni ručak kod mene doma. Vaša Mesarica :) “
- Wow…! Ima Boga! Platio mi poštenje ; riješio me žene i dao mi Mesaricu. Počet ću opet ići u crkvu, samo se nemoj predomisliti. - Govorim i gledam u nebo. Trčim u kuću. Skidam se. Tuširam. Perem zube. Brijem se. Oblačim bijelu košulju. Trčim u auto, nagazim po gasu. - Samo se nemoj predomisliti, o Bože…nemoj mi, molim te, sad uzet Mesaricu, moju Caricu, molim te, molim…
Stižem, wow…što je ovo? Mesarica živi u viletini ko princeza, iznenađen sam. Ograda se otvorila sama. Ogromnim imanjem šeću životinje ; koze, konji, šarene svinje, kućni ljubimci…, možda će svi u kobasice, ma što me briga. Veliko zdanje od crvene cigle, zamotano je cijelo u bijele ruže penjačice.
Prilaz u kuću vodi preko jezera i malog drvenog mosta sa kovanom željeznom ogradom,i sa 4 velika kandelabera. Ulaz u vilu je polukružan, željezna dvokrilna vrata, izgleda ko portal , ulaz u neku drugu dimenziju. Iznad portala je grb - svinja sa krunom, okružena zmijom u zatvorenom krugu, što bi to trebalo značiti?
- prl…prl…prl…prl… - preplašio me zvuk - prl…prl…prl…prl… - okrenem se naglo, uh…ogromni paun raširio lepezu, kurči se preda mnom, krenuo prema meni, a s druge strane još jedan veći
- prl…prl…prl…idu na mene, ma daj…, što će me sad te ptičurine tu sredit? Hodam natraške - gdje je jebeno zvono? - Naslonim se leđima na vrata. Stvorile se tu još i bijele nabrijane patke, evo, prilaze mi…evo jedna me već čupa za nogavicu.
- Upomoć! Ima li koga?- Najednom se vrata rastvore, ja padam na leđa, a Mesarica prekorači preko mene, ispali hitac iz puške, izađe, nosi u ruci patku, krv curi…
- Oprostite, zadubila sam se u posao, zaboravila da je već toliko sati, a na kamerama vas nisam odmah primijetila. - Sagnula se i unijela mi sise u lice dok mi je pomagala da ustanem. - Na sebi je imala veliku krvavu bijelu pregaču, a krvavim rukama mi je zacrvenila bijelu košulju.
- Skinut ćemo to, oprat, dat ću vam drugu. Čini mi se da ste u šoku, riječ niste progovorili još. Žao mi je zbog ovakvog dočeka, nije trebalo ispasti tako.
- Ja, ja sam…, ma gledajte, ja…moram priznat da se osjećam ko totalni kreten, ali još nikada nisam imao ovakav okršaj sa pticama, da, malo me izbacilo iz takta.

- Hajde, bit će sve u redu. - Počela mi je otkopčavat košulju. Teško sam disao… Jaja kamena, a majmun mi tvrd toliko da sam se bojao da sam ne razdere hlače i probije van. Odmaknula se na tren, uzela sa komode nešto. Stala iza mene, a onda prebacila čistu bijelu pregaču preko mene, obujmila mi struk rukama, i zavezala mi pregaču na leđima.
- Dođite, pomoći ćete mi da dovršim nešto. Izvolite, samo ravno hodajte - pokazala mi je rukom. Krenuo sam kroz dugi, mračni, zvučni hodnik. Hodala je iza mene. Mramor je jecao pod njenim koracima , ko pod okovima rasne kobile. Koljena su mi klecala. Uvela me u mračnu prostoriju bez prozora. Sa kamenih zidova cijedile su se svijeće u slapovima na betonski pod. U kutu sa stropa kapljala je voda u lijenom ritmu. U sredini se nalazila okrugla drvena posuda, promjera oko 3 metra, poput malog bazena. Sve je mirisalo na dim nekog izgorjelog drveta, krv, meso i još neke začine.
- Skinite cipele, čarape i sve ostalo. - Slušao sam je ko hipnotiziran. Skinuo se.
- Dođite. - Krenuo sam za njom, i tek tada vidio da je ispod pregače sasvim gola. Zurio sam u njenu ogromnu stražnjicu i bokove široke a čvrste ko dvije stijene. Listovi jaki, isklesani. Leđa duga, uspravna. Par pramenova crne kose što su se izvukli iz punđe, lepršali su joj po vratu i širokim ramenima. Odvela me u kut ispod tuša, no umjesto vode, sa stropa i iz zidova izašle su mlaznice i prskale su maglu, mirisalo je svježe na sol, mentu i još nešto, ne znam što, možda bosiljak, ružmarin.
Okrenula me licem prema zidu. - Ruke na zid - naredila je. Udisali smo mirisnu maglu koja nas je obavijala. Zarila mi je ruke u kosu i počela me mazati nečim gustim, bijelim, prepoznao sam miris svinjske mast. Spuštala mi se masnim rukama niz ramena, niz leđa, stražnjicu, noge mi raširila malo, a onda između guzova progurala masivnu ruku i namazala i kitu i jaja, a onda nenadano uklizila u guzu prstom…uh…našla Rajsku točku od prve, zastenjao sam…uuuuuu…u guzi mi nitko nije bio još od vojske…uuuuuu….svršio sam zamalo, no onda je kleknula i namazala mi noge sve do gležnjeva. Ostao sam stajati sa rukama na zidu.
- Koliki puta ste već drkali na mene? - Šapnula mi je na uho.
- Uh, to stvarno ne znam, puno puta.
- Recite neki broj.
- Ne znam.
- Recite!
- 50
- Odlično. Brojite - udarila me nečim plosnatim po leđima, zapeklo je ugodno, baršunasta bol.
- Brojite, brojite - udarac - brojite - udarac - Brojite do 50. - Brojao sam…od vruće neizdržljive boli, do osjećaja bijesa,uzbuđenja, leta, ludila, očaja, ponosa, srama, sve se u te udarce slilo. Krvava vještica, sve tajne zna, zna kako do adrenalina, zna kako iscijediti i posljednju kap ega iz tijela.
- Dišite…Okrenite se. - Ošamarila me i pustila ledenu vodu na me doslovno tri sekunde. Umro sam, pa oživio, kurac stoji ko palica, mogao bi njime da ubijem sad nekog. Ostavila me tako. Ona je ušla u drvenu posudu, pozvala me strogim pogledom. Ušao sam , utonuo u nešto crveno, gusto, mekano, hladnjikavo do preko koljena. Nemam pojma što je ovo, pogledao sam je zbunjeno, a ona je rukom zagrabila tu crvenu kašu i stavila si u usta, razmišljala malo, a zatim ispružila ruku i prema meni - Kušajte. - Gledao sam sumnjičavo. - Kušajte. - Otvorio sam usta, wow…ovo je šok za mozak i nepce, sirovo meso natopljeno magijom začina, ovo je…ovo je pakleno dobro.
- Dovršavam novi recept za kobasice. Ritual nalaže da ne mogu završiti sama, potrebni su mi i muški začini, feromoni.
- A tako… - Rekao sam, ali nisam bio u stanju razmišljati.
Sjela je na rub posude, punom šakom mljevenog mesa namazala si je Veneru. - Kleknite. - Naredila je, raširila noge i zabila mi glavu u nju. Držala me dlanovima za glavu. - Jedite. - Meso sam pojeo, a nju lizao sve dok njen vrisak nije odjeknuo i udario u kamene zidove u divljem orgazmu.

Nastala je tišina koju su bušila samo naša bila.

Smirivala se polako. Ostao sam klečati u mesu, gledao je. Gledala me. Izvukla je iz kose crnu maramu i zavezala mi je kao povez na oči. - Tako ćete bolje osjećati. - Šapnula je. Osjetio sam kako mi kitu, jaja i guzu maže nečim toplim i gustim…udahnuo sam miris svinjske masti, na guzu mi je stavila najviše. Milovala mi je kamenu kitu, cijelo vrijeme sam bio tik do eksplozije, a onda opet mi je prstom u guzi našla vrata za Nebo…uh…osjetio sam dva prsta, udahnuo duboko, i uklizalo u mene nešto toplo, mesnato, veliko i duboko…klizilo sporo…pa sve brže i brže, grubo,mene moja Mesarica jebe, jebe žestoko. Pamet mi se muti, putujem do vrhunca, penjem se i penjem i još malo i malo i ko grom odjekne dubok žestok zvuk njezina svršavanja, pali mi se alarm, to ne zvuči ko ona, to je…, to je…, skidam povez, okrećem se naglo, nisam svršio, a iza mene zadovoljan i iscrpljen kleči u mesu ogromni mesnati tip, ne, ne, ne, gdje je ona? Nema je. Bježim. Padam bezbroj puta po mramornim hodnicima, sav mastan, ni ne znam da lomim rebra. Padam. Dižem se. Padam. Bježim. Razbijam prozor, Padam sa par metara visine u trnje bijelih ruža. Krvav i gol ko mučenik ležim, evo i prokleti paunovi i patke su tu, opkoljen sam. Bježim preko imanja na cestu. Ptičurine lete za mnom. Dva hica iz puške odvratila su divlje jato od mene. Trčim, krvarim. Policijska sirena. - Gospodine, pa vas smo uhvatili i jučer. Ambulanta hitne pomoći. Podsmijesi u čekaonici. Vađenje trnja, bilo posvuda, i kita, i jaja su mi okrunjena ko da sam ukleta Trnoružica. Jao…kad bi se barem od srama onesvijestiti mogo.
Ubijte me.
Nije seks za budale.
Eee Ivo, Ivo, opet si najebo, a da nisi jebo.


Autor : Vila Sila, 17.3. 2023.g. , Croatia

Sva autorska prava su pridržana