bilješke sebi

Od svih šablona s liste želja o osobi s kakovom bi se Iskičarke htjele u konačnici poj... ovaj, spetljati, čak više i od potražnje za visinom izbezumljuje me taj zahtjev za normalnosti.
Mislim, šta to za vas uopće znači biti normalan? Po tome što i kako neke pišu, te ne bi prepoznale normalnu osobu niti da ih za tusto dupe grize.
Općenito, ovo društvo funkcionira po principima normalizacije licemjerja, jer kako bi se inače brutalna kapitalistička ideologija, koja i djecu trpa u rudnike samo ako može, pomirila s humanističkom filozofijom koja mu (društvu) je tobože moralna sveta krava utkana u srž moderne civilizacije.

I evo kako tu normalnost suprotnog spola većina Iskričarki ovdje vidi: kao popeglane, manikirane, naparfemirane, obdarene galantne košarkaše, rukometaše i nogometaše koji samo na njih čekaju, čitaju im misli (ako takvih ima), skidaju zvijezde s neba i vječno na uši šapuću ono što one žele čuti dok im ti ibermenši marljivo žlajfaju po klitaču.
To meni više zvuči kao nekakvi bezlični manekeni iz jeftinih pornića, infantilnih snova za odrasle, a ne stvarne osobe ispale iz pm... ovaj, realnosti života. Zar zbilja mislite da takvi postoje? I to još ovdje, na zbornom području za društvene luzere i zakamuflirane lovce na muflone?
Drago mi je što nisam normalan. LoL!

https://www.youtube.com/watch?v=z-GUjA67mdc