ŽENI MOG ŽIVOTA

Buđenje ujutro.
Okrenuti jedno prema drugom toliko se osjećamo, da kad probudim se i ti odjednom otvoriš svoja dva prelijepa oka i vidim osmijeh.
Ja: Dobro jutro zlato, kako si spavala?
Ti: Mmmm dobro, a ti?
Oboje se smješkamo i ležimo. Pusa za dobro jutro. Gledam te onako čupavu, nepočešljanu prelijepu. Mislim si kako si lijepa.
Ja: Baš si lijepa ovako ujutro.
Nasmješiš se. I ja isto. Pogladim te po licu nježno uživajući.
Odi ti pod tuš ja ću skuhati kavu. Što ćemo za doručak?
Ti; Ne sekiraj napravit ćemo nešto zajedno.

Odlaziš sa smješkom pod tuš . Vidim da si zadovoljna. Drago mi je. Sretni smo. Predivno jutro, jedno od mnogih..
Kuham kavu i razmišljam kako je malo potrebno za sreću. Tek je 15 minuta otkad smo se probudili, a već toliko sreće. Toliko malih iskrica radosti. Ponekad se pitam zašto očekivati nešto više u budućnosti kad imamo ovo lijepo sada. Sada je tako lijepo možda kratko traje ali dajući se svaki tren, toliko je malih iskrica sreće, da život može biti lijep. Kao tvoj i moj. Ne želim ništa više, želim ovo malo... Sada, biti sretan. Sretan sam jer se smiješ jer mi je srce ispunjeno radošću. Let it be. Forever. Puno malih iskrica sreće. S tobom

Mario