ŽENI MOG ŽIVOTA

O koliko se šutnjom kazat može
Ponekad više nego riječima
Sjećaš se kad smo sjedili u parku
gledali rijeku..
Sjedili smo na klupi i šutjeli
Umorna od traženja naslonila si se na me
i ja sam te zagrlio i prigrlio
jutarnje sunce milovalo nas je i uživalo
u našoj tišini
Nismo ništa pričali niti pitali
slušala si otkucaje moga srca
a ja sam prolazio prstima kroz kosu
koju je vjetar lagano raznosio
Nismo pričali ništa
gledali smo se i smiješili pogledima
i bllo nam je lijepo
Usne su se samo smješile
i nisu pitale ništa
Ustali smo pogledali se
s osmjesima na licu
ništa nismo pričali ni pitali
sve je bilo jasno
šuteć mi smo tolko toga rekli

Mario