Petar

Ehem... Pozdrav potencijalni čitaoče! Neću se predstavljati. Očito sam wanabee bloger. To je prilično jasno ne? Kome je posvećen blog? Hmm… Prvo onima kojima su dovoljno znatiželjni da ga čitaju. Onda onoj šačici kojoj se bude svidio. Ciljana publika? Razni F-dijagnosticirani (o mojim F-ovima kasnije), luzeri, depresivci. (Yugo)nostalgičari. Nesretno zaljubljeni. Sretno zaljubljeni. Yugo hejteri. Ljevičari da se svadimo o neznatnim ideološkim razlikama ko svi ljevičari koji drže do sebe. Desničari da se vulgarno vrijeđamo. Ono, u pripizdini donjoj DP dobio načelnika – Petar na aparatima. Ateistima. Agnosticima. Vjernicima da mole boga da petra pošalje u pakao. Svima. Meni. Mom vjernom odmagaču chatbotu openAI koji umjesto da mi pomaže uporno mijenja moje tekstove, stavlja glupe naslove I kida mi živce. Onima kojima je govore Yugiš ili ti onima koji misle da su hravtkosrpski I srpkohrvaski isto. Naravski I onima koji režu žile na samu pomisao da je tome tako.
Blog se dakle zove Petrov blog. Željeni naslov je odavno maznuo Orwell – zašto pišem I drugi eseji. Pa ga zapišao onaj klinac Robi K. iz trećeg A.
Petar je naravno sirotinja. Skupa s mamom mu. A Petar bi htio biti jeben I pošten. Biti besplatan, a opet zaraditi od pisanja za režije I net. I malo duhana. Kruha I sira. Hrane za živine. Biti jeben I pošten je do sada uspjelo samo mojoj mami I našoj Gospi. (Ovo sa gospođom gospom bi puko da sam izostavio). Ja ću naravno ostati samo pošten, a jeben samo u glavu.

Prvi post će biti posvećen mentalcima iliti mentolima i onima koji se tako osjećaju.
Znam, ružno riječ zvuči, apsolutno je politički nekorektna, neetična itd... Ali držim da imam pravo nazvati se kako hoću. Blog je još uvijek moj, a I onako će biti puno autocenzure, mora je biti. Gubim time puno na zanimljivosti, snazi,humoru, poanti... ali... Ne činim štetu drugima. No da počnem. Naravno da ću početi o sebi. Ovo je originalni mail jednoj mojoj psihoterapeutkinji. Malo cenzuriran jbg. Moram…
Svoju priču ne mogu ispričati drugačije nego putem tragi-humoreske. Ova će
biti personalizina. Naime računam na liječnik/terapeut - pacijent povjerenje te neću
mijenjati ni imena (lažem, moram) niti događaje. Neću štediti nikog, sebe najmanje - moja
filozofija je - sam sam 100% odgovoran za svoju sudbinu. Ona stara - kad ti sudbina
udjeli limun napravi limunadu. Na žalost ne volim kiselo :(

Stil pisanja mi je neki mix Hašeka, Kishona, Balaševića. Mišung tipa kombinacija
hrane u Vrapču.



Znate li tko je Buridan? Svaka sličnost s onim magarcem je namjerna. Za one koje ne znaju, stara filofska pričica o gladnom magarcu koji ne može odlučiti između dva busjeda sijena I skapava od gladi. Slično meni pa Privajam malo taj nadimak.
Mislim da je i ova noć dobar primjer toga. Zlatna ribica me probudila oko pola 3. Od tada razmišljam: "hoću li prvo obaviti meditaciju, hoću li si skuhati kapučino, hoću li Vam pisati mail, hoću li se otuširati, hoću li se skinuti gol i sred noći urlajući trčati po selu..." Zlatna ribica... Interna šala između mene i moje majke. Cijeli život sam bio okružen životinjama i kada nam je prije nekih 6 godina uginuo pas mama i ja svečano smo se dogovorili - više nećemo imati ni zlatnu ribicu. Previše boli kada odu. I previše briga.
Mjesec dana kasnije usprkos mom ogorčenom otporu stigla je prva ribica - mačak Miki. Nedugo poslije stigao je Micek. Mama je zaključila da je Mikiju dosadno i da treba prijatelja za igru. I naravno da koliko god sam bio ljut zaljubio sam se čim sam ih ugledao. Kada smo selili iz stana u centru Zagreba glavni kritererij za naše novo boravište bilo je da mjesto odgovara mačkama. I tako smo završili na selu. Da oni mogu u prirodu. Najozbiljnije, ne pretjerujem ni mrve. I tako je eto noćas Micek probudio mamu koja ga je pustila van na kuhinjska vrata, a on je probudio mene grebući mi po prozoru. Miceka jako zabavlja izaći kroz kuhinju, prošetati oko kuće i vratiti se kroz moj prozor. Ako je prozor zatvoren grebe po njemu dok god mu ne otvorim. To je velim bilo oko 3. Sada je 7, a ja sam 4 sata potrošio na razmišljanje kamo krenuti. Temeljito sam odvagnuo sve opcije, zaključio da je najbolje trčati po selu i derati se. Predomislio se. Windoze naime kažu da vani pada kiša. Pa ko sam ja da sad idem do prozora to provjeravati. Ako piše kiša onda je kiša. I tako Vam ipak tipkam mail.

Želite li nastaviti čitati blog pretplatite se na premium sadržaj. Svaki tjedan nova kartica teksta!!!
Samo 0,99€ tjedno! PDV uračunat u cijenu :))
Šala mala.
Kako sam (ovaj put) završio kod Vas u Vrapću I zašto?
Nije mi ovo bila prva hospitalizija, a jamačno ni zadnja. Ovaj puta na skidanje od lijekova sam se spremao cca. godinu dana. Ko gladan srat. I da nije moje zubarice i dan danas bih se spremao. Moram joj se zahvaliti što mi je „popravila“ dva zdrava zuba, izvadila treći (također zdrav), a mene je zubobolja i dalje ubijala. Da mi je odmah sredila pravi zub ne bih popio zalihu lijekova protiv bolova (Zaldijare, u kojima kao što znate ima mrva morfija) u par dana, ne bih popio ketonal koji ne podnosim i koji mi je rasturio želudac, ne bih otišao u bolnicu, i u krajnjoj liniji ovaj mail nikad ne bi nastao.

Moja mama
Jeste li gledali gledali Big Bang theory? Ako jeste pomnožite sa 100 odnos Wallovicha i njegove majke. Zatim kvadrirajte. Pribrojite tome broj zvijezda u mliječnoj stazi i pun mjesec. Dakle sadizam, mazohizam, ljubav, mržnja, prijatestvo, krivnja, međusobna ovisnost... Uglavnom teška šizofrenija. Ja nju krivim što mi se tata razbolio zbog nje, pa potom i ja, da mi je upropastila život etc, etc... Ne mogu si pomoći. A ni ona sebi. Ona mene krivi za sve, uključujući pandemiju. I ona je UVIJEK u pravu. Pa čak i kad nije. Ako niste gledali seriju, toplo prepručam.
(cenzuriran važan odlomak iz originalnog maila, ali s dobrim razlozima). Možda nakon mog posmrtlja netko bude zainteresiran za kompletan text... Cenzurirani dio jako fali i text time puno gubi... Ali mora se 
Iskreno se nadam da će Vas ovo barem malo zainteresirati. Meni pisanje pomaže, pokušao sam taj recept sa svojom psihijatricom kod koje se ambulatno liječim. Nije išlo. Nkako mi nije jasno kako joj uvijek uspije običan txt dokument otvoriti u Ecxelu... Veli, zanimljivo, ali joj je teško čitati u tablicama :(
Tu se prekida mail doktorici. Kritika na nj je bila brutalno dobra (ne hvalim se), ali dopisivnje se nije nastavilo.
Eh, da... ako ne znate što je posmrtlje (guglao sam, termin još ne postoji), a zanima vas, morat ćete pročitati još barem jedan post. To su ti vampirski trikovi :D
Što se tog boravka u Vrapču tiče to je dio narednog posta.
.
Update o „ribicama“. Trenutno ih je 10. Zanimljivo je da su sve tigrice, više se ne zamaramo razlikujući ih. A tu je i on, njihov čuvar Cezar jedanasta. 5 godina star Staford... Najveća maza od svih životinja koje sam ikad imao. I moguće prva koja će me nadživjeti.
Micek i Miki su pokojni .Cez je i dalje maza. Dok ne namiriše kuju koja se tjera. Mislim da to psi njanjuše na nekih kilometar – dva. Dok je tog mirisa u zraku za Ceziku nema prepreka. Mislim da bi pobjegao i iz Alkatraza."
Naredni post je o boravak u bolnici (gdje sam I upoznao terapeutkinju kojoj sam napisao mail.