HIPOKRIZIJA

Link
What a Diff'rence a Day Makes √ Amy Winehouse √ Dinah Washington

.....rijetko kad mi je kopija bolja od originala. ovdje možda ne bih rekla da je bolja, ali je jednako dobra A. Winehouse D. Washington!
kako sam došla do ove pjesme baš sada...danas? pa tako što sam odgledala francuski film "ljubav je u zraku"! vječna tema rastanka ljudi koji se vole i eventualnog ponovnog sastanka! i priče kako obično trice i kučine budu razlogom razlaza. koje ak se ne verbaliziraju, narastu ko gora! olimp čak, na koji onda poslažemo neke bogove, minotaure i ostale životinje! suvišna izmišljena lica. i čujemo ono što nije rečeno ili kažemo što nismo mislili.

pametni telefoni su dušu dali za zajeb. nekoć, dok ih nije bilo razgovarali smo face to face! danas, kaže mi neki dan kćer, ljudi (mladi) uglavnom prekidaju tako da nekog skinu s neta! ne skinu s kurca, ne pošalju u pičku matrinu...naprosto kliknu gumbom na skip...delate ili kako već sve to ide na fejsu, instagramu, tik toku i ostalim "društvenim događanjima".

nekoć smo se opijali kad smo prekidali i raskidali. pa tri dana nismo dolazili k sebi. jednom sam čitala da žene kad prekinu (ili kad ih tip ostavi) tjedan dana nakon žaluju i plaču! potom se pridignu i krenu dalje kao da ništa nije bilo!

muškarci pak, tjedan dana piju i vesele se sa društvom ili drugim ženama a onda nakon tjedan dana im dođe iz dupeta u glavu i shvate kaj su sjebali i propustili! i onda pate, dugo, dugo...predugo!

još uvijek sam žena ako po ničem a ono po prekidanju! u čemu je ovaj dan drugačiji? i što čini uopće dan drugačijim? ništa osim brige za sebe. uvijek nakon brige za druge, vratimo se sebi i brizi za sebe! jer nam treba ljubav (volimo se i grlimo), treba nam utjeha (isplačimo se), treba nam svijest o ovom sada! postoji samo to! i bol. kako manje patiti. treba nestati san i misli. ovo što ostaje je stvarnost.

nije problem stvarnost, svijest ovog sad! beznaporno stanje tj svijest! i intuicija! što činiti za sebe? obično slušamo emocije (koje su kaže salopek, najniže), potom slušamo razum koji je iznad...a rijetko ili nikad ne slušamo intuiciju! čak i kad je čujemo i vidimo, ne postupimo po njoj! zašto? eh...sve i svašta smo učili u školama, faksevima...ali samospoznaju i kako to činiti, nismo. batrgamo se, bauljamo, padamo i podižemo se! za koji dan će i ovaj tjedan završiti! hoće li doći dan koji će biti drugačiji? možda hoće, jer ću ja biti drugačija!

i baš mi paše da nemam premium, pišem za svoj ćeif! ipak je to drugačije kad si sam sebi publika i tu i tamo koja zalutala bloška ovčica ili si na naslovnici pa svatko može po tebi drljati ili pak u povodu tvog pisanja srati a da nije nit pišao! sve u svemu, život je sranje kad nije pišanje (koja je to dobra izreka)! i danas imam cvijeće, ali ga neću hitit van! to me raduje. i još ponešto će me radovati ovih dana...ali otom potom! sve u svemu, čitam vas ali mi uopće ne fali komentiranje pročitanog! osim možda bih s brkatom divanila, ali razmemo se mi i bez priče!

čitam danas svoj profil (koji sam opet malo promijenila) i stavila sam novu frišku fotku, i sama se sebi divim...jbt kaj sam ja solidna žena! kome takva treba (a svi je žele)? nikome!

a čitam jutros i bepabrus blog..i mene je sram bepo što živim u toj i takvoj državi, ali nemam drugu.

Čitam te. Sa zakašnjenjem, ali čitam.
I ne želim komentarima remetiti tvoj mir.

shakespeare je rekal..- stvari nisu ni dobre ni loše, već ih naše razmišljanje čini takvima-

pa odbolujemo kaj trebamo, a onda se pridignemo,

iako meni to traje, nije da nije

pa bude i pića i mjuze a sve redom tugalivo, i na samo, i mahom po noći, navečer, onak da valjda jače boli, (koji mazohizam)
al onda kad se uhvatim da se mogu nasmijati iskreno, na nekaj samo na pol smiješno, znam da sam opet dobro
i to mi je neki pokazatelj, smijeh,
iako sjajna sam glumica, pa niko niš ne skuži

a Amy je baš za takva stanja,- back in black i - love is a losing game

ma svega njenoga
kad se kuži da je iskreno..

Uvijek citana s moje strane
Uvijek shvacena
I istinski voljena
:*

post festu, dobro vam jutro društvo...dona, sempli, brkata...baš lijepo da čitate i da vas mogu zateć ovdje s komentarima! a čitam i ja vas...lijepo vas je čitat, ali ja ne mogu komentirat!

osobito tebi brkata, znam kako je ovih dana...uf...teško je to kad izgubiš voljenog čovjeka. i ne oporaviš se nikad,samo vremenom ta rana manje boli, rjeđe podsjećaju sva ta mjesta ii djela koja ste činili zajedno, ali eto ja i danas, 10 godina nakon smrti mog čovjeka sjećam se svega...i sva ta mjesta na kojima smo bili...i kako smo bili! neki ljudi uđu u naš život i promijene nas do neprepoznatljivosti! to smo bili samo s njim i nikim i nikad više! i obilježi te to...ponekad se osjećaš kao ona žigosana životinja....žig koji više ne boli ali uvijek podsjeća na to...tko si bio i tko i i danas, takav promijenjen zbog sebe i njega! neka, jebeš život koji ne ostavlja tragove pa makar i one bolne...bit će još tragova, ne brini i boli...ne brini...valjda život po tome i pamtimo?

Pa ne znam... kao da je poanta u tome "sve ce proci". Jebo i zivot ak je utjeha u tome. A samo me to ponekad i tjesi.