Čovječe, kakav blog!

Čvarci koje god jedem nisu mi kako treba- naručila sam si od roditelja da mi pošalju s Igomata, to su mi najbolji.

Švargla (prezvuršt, tlačenica) samo od Medvena, ovo ostalo je čudno sve što sam probala.

Feferoni ljuti i slatki- od Podravke.

Kad se zaželim na ketogenoj tople hrane, na mrvicu luka i puno maslaca upirjam junetinu pa s kiselim kupusom.

Standard- jaja i špek, ili jaja i pršut, pri čemu je većina pršuta zaista loše, evo ne znam što bih rekla. Nije to to, sve je nekako lošije ili mi se čini.

Od sireva standardno, sve tvrdi s 0.0-0.5 UH na 100g, i Salakis.

Maslac Dukatov, odličan.

Ribu moram povremeno na silu, napacam u maslinovom ulju i s dosta češnjaka da uopće to mogu otisnuti niz grlo.

U Sparu imaju malu teglicu salate od hobotnice, to mi je najveći gušt, tri zalogaja jesu 10 e ali tko bi se s tim zajebavao kad djeca ne vole pa da samo za sebe bezveze to radim.

I naravno, mene se ne zove na kolače nego na komad janjetine ili odojka, jer to je keto approved. Imala sam žestoku krizu i zamalo pojela razne stvari nedozvoljene ali prošo me đavo i evo od večeras sam ponovo- PONOSNO- u petoj kockici na ketostixu.

Muči me što u mjestu nemam mesnicu pa za sve moram do Gospića, ovom mjestu fali jedna mesnica i jedan onako dobar zgodan korpulentan mesar da ja njega pitam kaj ima friškog sused i da mu objasnim da sam na ketogenoj dijeti. Mesar mi je uvijek najdraži čovjek, na Jarunu je bio jedan divan koji bi mi sačuvao razne moje prohtjeve tipa mozak i tako te neke stvari koje ja obožavam. Krasan je bio, bucmast i sigurno mu falim jer što je normalnoj ženi nakit to je meni mesina. Uvijek sam se svjesno trudila šarmirati ga da mi ostavlja te neke gadnije dijelove na koje moje prijateljice povraćaju a ja letim u nirvanu. Volim naletjeti na bubreg u janjetini, to mi je kao da sam osvojila na lotu. Odreske uvijek malo ostavim krvave, isto kao i biftek.

Fali mi Igomat, to su najbolji čvarci definitivno. Janjetinu nisam dugo, to moram hitno nabaviti. Ima ovdje jedan koji vrti ražanj ali pojma nema o životu. No, time bih se mogla sutra pozabaviti: potražiti gdje ima svježe a dobro pečene. Ita me naučio kako razlikovati jesam li dobila mušku ili žensku janjetinu i ako je muška pa smrdi da kažem ovako: "to si nosi kući ženi, a meni donesi kako Bog zapovida". Fali mi Ita jebeno, on je potpuno podržavao moje keto eskapade, i obožavao je sa mnom kupovati svježe ćevape pa ih dok dođemo doma nema jer pojedemo sirove. To mi fali, takvog više neću naći. Fali mi Ita danas općenito, plakala sam.

Jedu mi se i jetra, ali friška prava i da ostanu malo krvava.
Joj, to mi se sad jede.

Sad dolazim k sebi, kad više ne jedem smeće nego hranu koja obnavlja žlijezde i organe.
Bila sam stvarno loše, neka 2-3 tjedna sam si dala oduška i krkala baš smeće. Bolesno sam se osjećala i propadala iz dana u dan, natukla par kila, prdila.

Da bar imam dobrog mesara u ovom mistu da mi bude kao brat rođeni. Nažalost, prije par godina su zatvorili mesnicu.

ovaj tekst, molim, ne uglazbljivati :)))))))))) ahahahaha :)*

jaja nabavljam domaća i povremeno odlične sireve.
kobasice od divljači.
ali teže dođem do mesa divljači iako ovdje sigurno ima masa (krivo)lovaca ali nisam povezana.
dobro bi bilo gulaš od jelena napraviti uskoro.
to čak znam kog mogu pitati na Kordunu, ima jedan umirovljeni gardist Keks koji ode u krivolov.
nemam broj al ić ću pa ću ga nać, nema di bit nego u jednoj od ukupno jedne birtije