Čovječe, kakav blog!

Znači, danas sam ustanovila da nema dvojbe: moj mlađi sin ima kovrčavu kosu. Nije se kužilo dok je bio baldass i imao paperje. Sad je ojačala kosa i to se rudla!!!!!!!!!!!!!!!!
To je i logično, Ita je bio skroz rudlav ali mrzio je to pa se šišao užasno kratko, i čim bi naraslo milimetar zvao bi frizerku i sav se uznervozirao da je kao ovan! :))))))
Ali ovo što beba ima su definitivno LOKNICE! Znači, ta kosa ima svoj gib. Toliko šarmantno dijete, ja ne znam, evo tko god ga je vidio rekao je da je poseban, drugačiji, da je šarmer... Ali taj mali je rođeni cigo, znači točno UŽIVA kad može nekoj babi se osmjehnuti, nagnuti glavicu i šarmirati... To se rodilo kao zavodnik, nemam što drugo reći.
I ima lokne- jebem ti sunce pa koliko sam oduševljena! Naravno da ću mu pustiti poludugu kosicu i da se to šišati neće dok sam ne odluči.

Stariji sin fura taj buzz cut s fejdovima- i to ima cijelu gradaciju koja frizerka nema pojma, koja ima pojma, znači popizdi kad mu ne naprave to nešto što on želi (e sad da me jebeš, ja ne kužim u čemu je stvar).
Ali ta kosa... Pa to je kao četka.
Bila sam s njim u par različitih frizerskih salona i na tri mjesta smo čuli "ŠKARE ĆU POLOMITI NA TVOJOJ KOSI".
Tog je toliko puno, čvrsto, a prirodno pepeljasto plav!
(Inače mu je Jelena Rozga rodica, hahaha...)

Znači nevjerojatno sam sretna što su tako lijepi i posebni.
Došla sam do one točke života u kojoj s apsolutnom radošću prihvaćam da je moje- biti mama, baka, da su to moje uloge, i da ću izgleda "my way", neukrštena i s jednim muškim bićem kojeg bih zvala partnerom.
Do mene je!
Ja sam ta koja je beskompromisna.
Ja sam ta koja prezire slabost, nedostatak karaktera, časti i vrline.
I postavila sam kriterij visoko- a zašto?
Zato što sam nevjerojatna žena, gotovo biblijska žena, i zato što bih za muškarca kojeg volim u nebo i u pakao kao da sam BBB. Zato što sam u stanju ostati budna do tri da sve košulje budu utegnute, zato što nisam jednom pohala, radila gulaše i kolače iza ponoći (čak i uz "ma nemoj, nisi luda"), jer nikad nisam prevarila, jer sam dala sve od sebe, jer nisam idealna ali Bog zna koliko se zdušno trudim.
Bog zna da se na ketogenu krenulo (sad mi ne ide, ali tad je bogami moralo ići) znate kad? Na dan poroda, čim sam se probudila iz anestezije.
I Bog zna koliko sam u stanju, koliko nisko i visoko mogu...
I ne, mene ne zaslužuje netko tko bi me izigrao. Manje me boli samoća.
A o izigravanju znam puno.

Ipak...
Do mene je i ovo:
ne osjećam nepravdu, poništavanje, loš osjećaj.
Samo osjećam da "my way" ne uključuje nijednog kome ne bih slijepo vjerovala.

Ovo je najljubavnija pjesma ikad. Drugačije ne želim.
Pa neka bude za moje sinove i svu moju djecu: snahe, unuke, nećake, kumčad...
Nisam im perfektna, ne umijem.
Ali lojalna sam, to je ono moje, za njih.
Link

Uživam u svojoj djeci. Neka ih čuva sa mnom dragi Bog.
Uopće me više ne zanima ništa što sam htjela, što nisam dobila, što je "trebalo"...
Za sve što mi ote- hvala ti, živote.
Valjat će ovako... my way.