Čovječe, kakav blog!

Uvijek sam ja to znala. Ali danas sam imala neko prosvjetljenje dodatno, neki tako jak osjećaj da nisam uskraćena nizašto, i da krivo radim kad me u toku dana uvijek uhvati- po nekoliko puta- po nekoliko trenutaka- žaljenja što nisam dobila "sve" ili "više".

Ma, znate što mi je prekrasno... Sad ću probati opisati kako je to.

Ovaj mali je beba, i to je totalni zajebant, klaun. Beba klaun. Njemu je sve poziv na ples i zajebanciju. Smiješan je kao nitko. Evo danas- plakala sam od smijeha doslovno. Dopuzao je do vešmašine. Ja se sakrijem da ga ne ometam nego pratim što radi. Mašina je puna, ali ne vrti jer je još nisam pokrenula. Guzicom ide naprijed-nazad uporno, zatim vikne: "aaa!!!" i naljuti se. Naime, on je pokušavao tu mašinu pokrenuti svojim gibanjem :))))))) Kad sam je uključila i počela je vrtjeti, bio je totalno zadovoljan i pljeskao, a zatim nastavio guzicom plesati i to je potrajalo... To dijete se uvijek smije, recimo rikava od smijeha kad stavljamo štipaljke, kad kažem "kreker", bilo što njemu je povod za show. I tako ga kužim. Inače je totalno hiperaktivan, to nema jedne sekunde mira ako je budan, i doslovno do zadnje sekunde je tutta forza i samo odjednom spava- u milisekundi (a na kog je to pobrao? a mamino dijete... ne, nije to narkolepsija za što su me znali optužiti- to je jednostavno ... tako!) :)

Veliki je totalni freethinker, taj upadne u nevolju ako treba ali od svoje istine ne odstupa, točno ono Bajagino "žestok momak velikog srca". Hoće, hoće on bahato uzvratiti, ali taj neće proći pored prosjaka, mačke, psa ako ima naznake gladi ili patnje- no fucking chance. Zajeban je jer je avanturist, košta me živaca realno, i totalno je svojeglav. Nije jednostavno dijete, strašno je tvrdoglav, pun snage, i to moćno tijelo širokih ramena potpuno ide ukorak s njegovim karakterom. Težak je, snažan i s njim nema zajebancije. Ne jebe njega da si Obama, ako si nekorektan skreše ti u facu pa mu jebi mater ali on će ti reći, pokazati i "kaj mi možeš". I njega bogami kužim.
I jako mi je blizak i drag. Jako ga dobro razumijem. Imam ga potrebu zaštititi dok stasa dovoljno da skuži neke stvari (mada nisam sigurna ni da ih ja s 37 akceptiram- ako ih i kužim). Divlji je, ali suptilan i profinjen. Ima toliko iznijansiran osjećaj za humanost, pravdu. Mami sam rekla da takvu vibru ima još jedino Zvonimir Hodak: postao je pravnik nakon dosta problema sa sustavom. Znam da će biti čupavo dok poodraste, to je već sad jasno, jer on svojom jezičinom i stavom "jebe mi se tko si, ja ću tebi reći" već ima probleme. Pritom je zbilja inteligentan, nije tutlek kojeg ikako možeš zastrašiti.
Njegovo poštovanje se ZASLUŽUJE. Nema prevare. Nema podmićivanja. Nema "šuti, ti si dijete". Ne jebe ga ta spika.
Na mene je osjetljiv, i kad je čuo da pokojnikov brat nešto sere o meni, toliko je bio crven u faci, izašao na ulicu i vikao "gdje točno živi taj peder, gdje živi taj Milan Bašić reci mi deda ti ili ću ... alo! ljudi! gdje živi Milan Bašić u kojoj zgradi"-
naime, htio ga je fizički izlomiti jer je izvjesna šupčina rekla da "tko zna čije je to kopile" za njegovog brata.
Potrajalo je uvjeravanje da je ta nakaza već po sebi dovoljno kažnjena, a da ćemo ih mi pobijediti time što smo fini, a ne siledžije i debili.
S njim treba znati, i jednom će "naći svoj groove, i na kiši biti suv".
Ogromna snaga, potentan sustav, briljantno jak procesor- i samo je pitanje: naći kanal, naći interes, naći strast.
Kad se to dogodi- bio automehaničar ili kardiokirurg- bit će najbolji u onom čemu se da.
Istinski je moćan i čist.

Obožavam ih. Samo želim biti dostojna takve djece. Sve želim biti najbolje što se može i da kad odrastu kažu "bila je stara baš dobra žena" a onda ja mogu di god. To su mi najdraži likovi na svijetu. Zovu se Toma i Pjer.
Nije problem da cijelom svijetu slomim pičku, za njih.
Ne zanima me nijedna osoba koja sa mnom može popiti kavu a da me o njima nešto ne pita- automatski ciao ciao.
To je moja banda.

Moja pjesma za Tomu i Pjera- Link
Svaka riječ, svaki takt, i glas Placida Dominga. Forever.