Čovječe, kakav blog!

Moja teta, najdraža teta, izgubila je svoju kćerku Jelenu.
Iznenada, neka odvratna rakčina, kriva kemoterapija (za stokilaša njoj sitnoj), spržilo je, izmučilo i ode Jelena s 36 godina.
Kao da Jelena nije imala najljepše spiralne kovrče, kao da nije govorila "hvala" i na samom kraju, natekla i nabrekla od skupljene vode u tijelu kad bi joj davali infuziju, obazriva prema medicinskim sestrama, kao da nije bila toliko inteligentna i najljepša od svih, kao da je nisu deseci ljudi mijenjali za Penelope Cruz, kao da ništa to nije bilo...

Ostade moja teta bez nje. Teta je studirala književnost. Odgovore je, da ih je bilo, mogla naći u tisuću knjiga.
S kratkim bucmastim prstićima, u svojim lanenim haljinama i s drvenim nakitima, moja teta je osoba koja se najljepše izražava, svako njeno slovo rukopisa je zasebna umjetnost, a stan joj je prepun nekih drvenih tikvica i kruškica.
Uopće ni nije odavde.
Moja teta koja ne znam što točno radi, ali svaka joj haljina miriši na sapun, kad me boljelo uho ona me mazila i prošlo je jer ima neku toplinu u rukama kao nitko, moja teta uz koju... odlutaš negdje... Najčudesnija žena koju znam.

Imala sam tad 24 godine i tek sam rodila prvog sina- do poroda mi nisu ni htjeli reći da je Jelena bolesna.
Vrlo brzo, nađoh se na tom sprovodu, tako konačnom i šturom, i umjesto Jelene odjednom je tamo bila nekakva ploča. Njeno ime. I tad sam prvi put shvatila: Svemir nije ni trepnuo da promijeni tu nepravdu.
U blizini je bio i grob mladog dečka koji je poginuo. Bio je i grob djeteta kojem je ista godina rođenja i smrti.
Tad sam prvi put imala ozbiljan problem s osjećajem smisla i besmisla.

Mučila me jedna stvar, pa sam možda i nevješto upilala tetu:
"možeš li mi molim te reći je li bila spremna? to kad je umirala, je li bila pomirena, spremna otići?"
Teta se osmjehnula i zaplakala u istoj sekundi i rekla "ne, milo... imala je oči kao odstreljena košuta... izgledala je kao košuta kad je odstrijele... bila je preplašena i nije željela otići".

---------------------
Na kraju svega, moja teta je Jeleni rekla, ne našavši konačno rješenje ni u jednoj od knjiga i pjesama:
"Ako se izgubiš, ti potraži Nikolu Teslu i pitaj ga kako".
Poklonila mu je povjerenje, našem zemljaku, da će sigurno uputiti Jelenu ukoliko, slučajno, igdje zaluta.
Nadam se da će ga i Ita priupitati, on je onako malo i poblentav a voli i popiti.
Ali Tesla bi sigurno znao neku foru.

Link

Neka im se nađe.