Čovječe, kakav blog!

Prije cca 1h, dolazi stariji sin iz vožnje biciklom.
"Mama, u koju školu treba ići da se postane policajac?"

Sad, iskrena da budem, nisam ni znala odgovor pa sam izguglala: nakon dvije godine srednje škole, treća i četvrta se završavaju u toj policijskoj. Iskreno, brijala sam da bi možda želio na faks, pa mu odmah ja i kažem da postoji i kriminalistika, itd.

"Dobro, to ću ako me bude zanimalo, ali definitivno sam odlučio da želim biti policajac. Ima li neki video na netu?"

Pogledali smo sve što je youtube nudio i rekla sam mu za mog djeda (rođenog 25.3. kao ja) da je bio pravi časni policajac, ali da je tu puno posla, da nema kurčenja, nedajbože zloporabe ovlasti, potezanja pištolja i da se bude siledžija.
"Pa mama to da želim onda bih bio kriminalac. Ali ja ti kažem da želim biti policajac".

Wow. Iskreno, bila bih izuzetno ponosna. Ali nisam to od njega očekivala.
Kod njega snaga nije upitna, ta neka silnost, žestina, jakost, moć.
Ali puno puta sam na spavanje otišla, i odlazim, s molitvom da predznak bude pozitivan.
Uvijek za njega govorim da će biti ili žestoko dobar lik, ili žestoko loš. Jednostavno tip bez sredina, drugačiji.

Kad bi mi s njima sve lijepo i dobro ispalo, kad bi postali pošteni i jaki i sretni muškarci...
Ja mislim da bih poletjela od lakoće, da mi ništa više ne bi bilo važno, daj mi neku deku da se pokrijem, vode, sapuna i šta pojest - i meni svaki dan Božić.
Stvarno bih voljela da budu pravi dečki.

Ovo me nekako razdragalo. Iskreno, moj sin je toliko dobrog srca, toliko lijep i jak, toliko prekrasan... Da stvarno i mora biti simbol nečeg pravdoljubivog, dobrog i zaštitničkog u ovom svijetu. Možda promijeni mišljenje- možda bude nešto drugo- ali sviđa mi se smijer u kojem razmišlja.
Njegovi motivi su uvijek i isključivo: zaštita slabijih od nepravdi. Zaista je takav rođen, sjećam se kad smo u ponoć morali na pumpu pješice jer je neka mačka gladna mjaukala a nije htio da jede paštetu nego Whiskas.
Sjećam se milijun nekih takvih situacija, kupovanja po šest slanaca da svi vrapčići kraj Vivasa na Jarunskom placu dobiju.

Bio policajac ili nešto drugo, Bože hvala ti na tome što mu motivi idu u ispravnom smijeru.
Razumijem ja i dio u kojem se gleda da se ne mora baš preeeeviše učiti :)
(Mogao je reći da ga zanima i Pravo, ali ne baš :)))

Nije mi bitno. Bitno mi je da bude sretan, da bude dobar.
Umrijet ću od ponosa i sreće jednom kad narastu.
Još su tako mali, da mi je apsolutno svaki tjelesni i duhovni mišić napregnut u želji da ih zaštitim, da budu dobro, da ne fali ništa... Jebote, postoji li mogućnost da ću doživjeti nešto takvo, da će moji sinovi ovi biti nekakve prave momčine?

Dugo mi se nije plakalo od sreće, dok ovo tipkam nešto me svrbe unutrašnji kutevi očiju.
Da policajac. Djede s Neba, bivši perušićki komandiru milicije, ima li tebe u ovome?
Hoće li biti dobro sve s njima, samo to i NIŠTA više ne tražim za sebe, sve ostalo neka bude kako god.
Ajme kako nekako čudan osjećaj. Moje dijete, moja mala beba, on već misli o takvim stvarima.
I misli časno, dolično, kako valja, nenakaradno, ispravno.

Pjesma...
Link

Eto jebiga, poteklo mi iz lijevog :)