Čovječe, kakav blog!

Osobno sam odustala od svih tih teorija.
Definitivno nisam religiozna, i mislim da je to pojednostavljeno do krajnjih granica.
Puno su mi zanimljivija mišljenja neuroznanstvenika i fizičara, pri čemu bih htjela naglasiti da postoji dio do kojeg mogu ispratiti što govore, a onda mi postane too much, preapstraktno.
Prihvaćam da, kao i apsolutno SVI mi, ni ja neću doći do spoznaje o životu i smrti, jednako kao što neću ni dohvatiti Mjesec ili dugu.

No, to što ja ne mogu doseći, što ne može nitko od nas- ne znači da nema i da ne postoji...
Ne znam zove li se takvo uvjerenje agnostičkim ili ima još precizniji naziv: mislim da je bivanje čovjekom toliko limitirano i vezano za opstajanje u prostor-vrijeme dimenziji, da je smiješno pokušati shvatiti.
Ako mene pitate, ja imam neki "osjećaj", koji može biti i prašina neke univerzalne mudrosti, zrnce Svemira, a može biti i slabost one koja si utvara da smo svi mi- Vi, ja, svi voljeni pa i nevoljeni- bitniji od poraznog "mozak više ne radi"
i da je u toj komadini masnog mesišta početak i kraj čovjeka,
da tu prestaje svaka ljubav, san, nadahnuće, inspiracija, zanos...

Može biti da je i tako. U tom je slučaju lijepo što, zajedno sa svime time, odlazi i svaka mogućnost da nam bude krivo što je otišlo. U svakom slučaju, jednom ćemo znati- ili ćemo konačno i potpuno mirno ne znati.
Dotad nam je živjeti.
A živjeti znači i mučiti se s takvim dilemama, koprcati se u neznanju i limitima o manje-više svemu.
Toliko malo znamo- a nismo poput srna ili ptica oslobođeni pitanja.

Znate, gospodine M., bilo bi možda najbolje da se ne pitamo o stvarima o kojima nema odgovora, bar ne nama dostupnih.
Jer, kao Vaša supruga i moj suprug, prolazno je i sve ovo ostalo što nas okružuje- bar u ovom zemaljskom obliku- a to uključuje i: nas same.
Neka nam ne promakne.

Ako nas je nešto naš gubitak naučio, to je- ništa ne traje vječno.
S tom spoznajom, možda je, nakon prvotnog impulsa da se što manje bude i osjeća... Prijeći nam u nagnuće da što više.
Jer ne traje.

S osobitim poštovanjem i zahvalom što ste sa mnom podijelili bol,
Vaša Barbara