Čovječe, kakav blog!

Ujutro, vikendima obavezno, ustanem prije klinaca.
Jako često umijesim langošice da se dižu, dok popijem kavu. Nekad su to palačinke, nekad uštipci, ali uglavnom su langošice.
Nutritivno, to je totalno sranje i čisti prazni ugljikohidrat.
Ali po starijem odavno znam što mu to znači.
Taj osjećaj: mama je tu, miriše doručak, ja još drijemam i pomalo zijevam...
I sjećam se što je meni značilo to vikend-jutro bez žurbe, kad se iz kuhinje širi miris kave i nečeg što mama sprema, uz lagano zveckanje posuđem koje me vraća iz sna.
Langošice su- osjećaj.

-----------------------------------------
Parfem, ili čak još bolje: jak aftershave, na muškoj bradi i vratu.
Ne, nisam ni najmanje uvjerena da se radi o tome da će me muškarac privući više, kad miriši na borove, limetu ili nešto tako.
Sigurno je da ta igra zavođenja nema veze s time da se rajcam na sandalovinu.
Ali kad mi dođe mirisan i obrijanog lica, to je osjećaj.
Učinio je to zbog mene, da se meni svidi, da mi se upriliči.
Aftershave je- osjećaj.

--------------------------------------------

Odlučila sam stvarati dobar osjećaj svima kojima mogu, i to sad a ne sutra,
i iako sam uvjerena pa i svjesna da Ita nije otišao zbog mog propusta, grijeha ili previda,
čini mi se da sam sklona puno manje vjerovati u to da možemo i od sutra, da možemo od nekog dana.

Sad ti ga želim dati, osjećaj, koliko umijem i dohvatim.