Čovječe, kakav blog!

Napravila sam tortu s malinama- mislim iskreno... ali iskreno... da je to najbolje ikad što sam napravila.
Okitila sam nam vrt, kuću, ogradu, dvorište i ulicu kao mali cirkus- hvala starijem sinu koji je pumpao balone, raspetljavao girlande...
U tom dvorištu dogodilo se i lijepog i ružnog. Nikne svako cvijeće- ali traje ono koje zalijevaš.
Biramo život, sreću i ljubav. Tko izabere smrt, ionako je otišao. Mi koji ostajemo, u kičastim smo balonima i ne možemo dočekati sutra zbog torte. Raste ono cvijeće, koje njeguješ. Iskreno, svekrvino sam pustila da uvene- počivaju te njihove tuge, nostalgije i čudne zagledanosti u prošlost- sve je otišlo. Njegujem ovo koje sam posadila, njegujem mlado cvijeće.
Puno toga je izbor, čak i ako je štošta sudbina. Nek se šareni, kao ciganska mahala što Perušić uostalom na neki način i je, jer pametni su Ličani Lici odavno rekli zbogom.

Prošle godine 8.8., ti i ja smo bebo završili na hitnom carskom rezu i skoro smo najebali. Sve što se u međuvremenu događalo olovno je teško i neshvatljivo. Pa ipak, ovog 8.8. smo s balonima, veselim pjesmicama i obut ću ti lijepe sandalice i kompletić. Puhat ćeš svijećicu broj jedan i papat ćemo tortu i kolače-loptice. Tvoj obožavani brat Toma će te nositi, svi ćemo te ljubiti i voljeti, i te tvoje pahuljaste loknice dragati. Prelijep datum 8.8.-to je samo tvoj dan, i ti si posebno i sretno dijete. Dragi moj Pjer, slutim ti i prizivam radost.
Voli te mama Barbara

PS- toliko si dobra beba, da ja doslovno nemam ni TRAGA ožiljku od carskog reza, to je nešto nevjerojatno, razrežu žene i ostane im znaš šta po trbuhu, ovdje ne uspijevam naći pa ni dva centimetra IKAKVOG traga. Naravno, to je i vještina doktora Gordana Zlopaše, kojem ću zauvijek biti zahvalna da smo beba i ja izvukli živu glavu bez ikakvih posljedica.

Također moram zahvaliti u mislima i srcu, doktoru koji nam je u Petrovoj vodio trudnoću i oduševio se shvativši da u toj trudnoći čuva malog zemljaka- naime, naš doktor Vito Starčević je iz obližnjeg mjesta, par kilometara od Perušića, iz Klanca, porijeklom.

Nad bebinim djetinjstvom bdije i čuveni djed, doktor Petar "Pjer" Bašić, čiju je imovinu dijete naslijedilo, pa nas neki ne vole zbog toga ali mogu nam popušiti kurčinu jer zna se tko je gazda vazda, zna se tko je baša.

Bilo je zeznuto sve skupa, ali pamtimo samo pobjede a drugo ostavljamo za sobom.
I moj mali vilenjak je na ovaj svijet došao bez namjere da mi ostane- ma niti traga, niti ožiljka.
Samo sreća.

Ispod turske kule Perušića, mjesta s teškom poviješću, ratovima, tragedijama, užasom i sablasnim prizorom obješenog Ite, svega toga skupa... Evo ih, baloni, u svim mogućim bojama. Evo i nas, i baš nas neka.

Volim te, Pjer, moj mali lički šumski vilenjače. Tvoje bistre okice, zajebantski šarmerski osmjeh, tvoje sve, sve, sve. Sve ti znaš, znam. :)*