"Samohrana"

Ne mislim da je to neka zasebna kategorija majčinstva. Tehnički, stvari znaju biti izvedbeno nešto teže, ali puno si olakšaš ako nemaš predrasude prema "muškim" stvarima. Ja donedavno, idiot, nisam znala ni voziti- pa ne mogu vjerovati da sam živjela u takvom obliku kompliciranja vlastitog života jer je "mene strah". Isto sam gledala na npr. kosilicu kao na nešto što ja ne trebam ni taknuti jer će mi kruna s glave pasti- ma nema tu ni muško ni žensko, upališ je i dereš, ne treba ti kita za to.
Isto je s cijelim nizom stvari.
Btw jučer sam orezivala lozu, i istina je da nemam pojma o tome, ali bila je super tjelovježba i ako sam i fulala šta (a brijem da jesam)- bar sam pokušala. Uopće me ne jebu te stvari, dam najbolje što znam, ako ne valja naučit ću. Nek svo zlo bude u tome da je fasovalo bar boba grožđa- ono što je najvažnije: pokušavati, nemati strah i otpor od nečeg što tobože "nije za tebe i ti to ne možeš".

Neću raspredati o tome da je "ionako sve na ženi", mada iskreno ne mogu ni u najluđoj fantaziji zamisliti da Ita mijenja pelenu (probao je nakon mojeg nagovaranja, povratio i that's about it) ... Da on ustaje noću zbog bebe i sl. Doduše, ne smatram nepoštenim jer nema te "muške" stvari koju sam ja morala raditi, pa sam prihvatila i dio u kojem bi on radije krepao od gladi nego sam isfrigao jaje. E, jedino je kave kuhao, i to odlične, a kavu je pio u litrama a ne šalicama. :)
Dobro, OK. Da se razumijemo, ne volim to "od muškaraca nikakve koristi" i prva ću posvjedočiti da ima, i da čak i ako nisu skloni kućanskim poslovima- lijepo je i kad donese plaću, i kad se ulovi popravka nekog uređaja, i to "moj muž je zakurac" je prilično nepošteno, a znale biste da probate same.
Vjerujte mi, manje bi srale i više toga cijenile.
Osim ako se doista ne radi baš o trutu kojeg ništa ne zanima i služi kao komad namještaja, za procese disanja, probave i da ti ga metne - i takvi postoje, ali su manjina, baš ti neki tipovi s dva neurona: jedan da diše, drugi da plodi.
----------------------------------------------------------

No, ne smatram samohrano majčinstvo nekom sjebanom kategorijom. Samo traži više snalaženja u praktičnim stvarima.
SMATRAM DA JE NAJBOLJA VARIJANTA KLASIČNA: MAMA, TATA i DJECA, pri čemu su mama i tata u OK odnosima i nitko u priči nije bolid. Znači da je po mome, ne bi bilo ovako.
Ali ne mogu se složiti s time da je nemoguće, teško, gadno...

Djeci isporučim sve potrebno, a iskreno i više od potrebnog, ovaj stariji je prilično blizu snobizmu sa svojim krpicama, gedžetima, to mi se ne sviđa ali ispunim mu želje uz nadu da će to prerasti i stasati u dečka koji nije toliko ... šta je to, Gen Z? Ispunjavam te pubertetske hireve, pratim mu školu, odlikaš je.
Svjesna sam i toga da ne može sve biti onako kako bih ja željela- dečko je odlučio recimo biti policajac, i ako je to njegov životni put i sudbina ja tu nemam prigovore.
Nastojim ih obojicu ispoštovati i u vidu kvalitetne prehrane, ortodonta, pizde materine.
Ljubav je neupitna, to želim da uvijek znaju: ma što bilo, ma koliko godina imali, ja sam uvijek tu i na njihovoj strani.
Mislim da im ne nedostaje, ni emotivno, ni materijalno, ništa, u odnosu na djecu koja imaju očeve u životu.
Nedostaje li im otac? Sigurno da ima trenutaka kad ih to muči, ili bude mučilo. Ali tu teško da išta mogu učiniti, jednako kao što ima i trenutaka kad sam i ja kao (relativno mlada) žena željna nečega (molim bez onog "željna kurca") :)
I ja sam željela drugačije. I doista nije bilo do mene- ne, ni u izboru, tko je mogao pretpostaviti...

------------------------------------------------
Stvari koje, izvedbeno, vremenski, materijalno ili kako god, ja mogu MANJE NEGO DA IMAM MUŽA (npr. nemam ih gdje ostaviti pa otići kao čovjek na frizuru; nemam muža koji ima poznanstva i veze; itd.)
-jednostavno sam prihvatila kao takve i doista oko toga ne dramim.

Vrhove skratim sama u kupaonici kad ispucaju- ako sjebem (kao npr. nedavno) nosim kosu u kopči dok ne izraste;
ofarbam se sama nekad bolje nekad lošije;
a na određenu socijalnu isključenost sam navikla još otkad- jer ona jest fakt samohranog majčinstva (pogotovo za mlađe žene, koje to, kao ja onda, s malokime imaju i podijeliti).
Iskreno, ta ista socijalna isključenost je vidljiva kod svakog majčinstva a ne samo samohranog- u tim nekim fazama kad djeca traže svoje. Nisam sklona pretjerivanju u tome da s bebom u krilu visim po birtijama, najavljujemo se u goste i sl.- povremeno, dozirano.
U nekim godinama, a čini mi se i generalno, sva prijateljstva se svedu na povremena viđanja i podosta WhatsApp komunikacije- mislim da smo općenito otuđeni i zbog toga mi je žao.
Zato posebno s divljenjem i laganom zavišću, gledam na one živote u kojima je okosnica svega- PRIJATELJSTVO muža i žene. Ako to ne ostvarim, a spremna sam ne ostvariti, ma i na Onom Svijetu će mi biti žao što nisam imala i to.

Ali neću izgubiti zahvalnost zbog onog što jesam imala, odnosno imam.

---------------------------------------------------
Postoje puno teže kategorije života, pa i majčinstva. To što ja ponekad kupim sebi gaće u Sinsayu ili na placu a ne kupi mi muž u Lisci... To što ja ponekad, da bi stvari funkcionirale, preskočim pedikuru a nekakve tretmane van moje kupaonice odavno sam izbila iz glave.
To što kad kuham bolonjez ili sekeli gulaš, napravim i po par porcija za zamrznuti - u slučaju nepredviđenih situacija.
Mislim da nije kraj svijeta.

Svaka od tih varijanti, uz djecu koja su živa i zdrava, predstavlja tek sitni izvedbeni izazov kojeg, s više ili manje uspjeha, ostvarim. Dogodi se da ponekad imam par mm dlaka gdje ne treba, da se skupi neopeglanog veša, pa i veša kojeg bi trebalo opeglati ali ga stavim u ormar neopeglanog nek si jebe mater. :)

---------------------------------------------------------

Ali mislim da to nije kraj svijeta. U pogledu majčinstva, ne osjećam nikakav osobit nedostatak ikoga.
Pritom nisam od žena koje prezentiraju da je sve to "reklama za Johnsons baby puder"- čak ni uz ovu baš nevjerojatno slatku bebu (nisam takvo nešto ni sanjala, još te kovrčice...)
Također, ne zabrijavam da je sve u majčinstvu prekrasno, i svjesna sam da ta briga nikad ne prestaje- što mislite da me se neće ticati kako je i što radi moj sin od 40 godina? Robija je to neke vrste, emotivne najprije :) Ali...

Kad zamislim svijet u kojem sam "slobodna" pa igračke kupujem svojoj "krznenoj bebi" i slično... U kojem nisam nikom ništa dužna niti kome pripadam- čak i ja koja sam najluđa za slobodom, kojoj je to i maksima i maksimum- svjesna sam koliko je LAKOĆE u svakoj težini.
Da mi daju osjećaj da ima smisla.
Pritom, ne želim da "služe" kao mamin smisao života i posve sam svjesna da svaka ljubav i napor koji im dajem, neće I NE SMIJU biti vraćeni- ne odgajam ja sebi robove za lagodnu starost.
Ali ove godine koje živim sad, s nemarnom frizurom, kuhajući bolonjez u ogromnom loncu da se zamrzne, udovoljavajući njihovim prohtjevima...

Čak i ako nisu onako kako sam maštala, ako uključuju i povremen osjećaj tjeskobe hoću li uspjeti, preispitivanja jesam li dovoljno dobra, povremeni umor (koji se sa strane ne kuži, ali ja kao hiperaktivac uz njih dvojicu i kuću i BEZ POSLA a kamoli kad ga nađem.... svake večeri ne da zaspim nego se onesvijestim u krevet...)
Uz sve te izazove,
svjesna sam da živimo lijepo.

-------------------------------------
Svi problemi s kojima se susrećem, maleni su i nebitni u usporedbi s nekima koje ljudi iskuse, bili dvoroditeljska ili jednoroditeljska obitelj ili samci.
Duboko sam svjesna toga da je pičkin dim to što mama nema umjetne nokte, prostora i vremena za tražiti jebača, i što su često dani puni obaveza koje nemam s kim podijeliti, i rutina odraslog dijela života koju nemam s odraslim podijeliti,

Oni rastu, ja starim,
i kad pođu u svoje živote voljela bih da žive potpuno svjesni toga da nisam samo ja njima ("majke-žrtve") davala.
Nego i oni meni.
Godine smisla, ljubavi, ponosa kad ih gledam, zadovoljstva kad su čisti i nahranjeni, osjećaja da sam nečija,
i to je toliko olakšanje bivanja da su sve te "težine" u suštini pičkin dim.

Molim vas, bez tog "samohrana" mama. Osim ako se tu misli na to da mi je SAMO HRANA na pameti?! :)

16.08.2024. u 11:28   |   Editirano: 16.08.2024. u 12:07