Čovječe, kakav blog!

Bog, ili Svemir, kako god želite nazvati neku višu silu koja postoji nad nama, nema namjeru da nas uništava i da stvari budu toliko nemoguće da ne možemo naprijed, ostvarivati neku svrhu koja nam je sasvim vjerojatno pojedinačno dana.
-------------------------------
Nakon Itine smrti, mislila sam: neće biti moguće to sve skupa, da ga jebeš.
Ostalo je previše toga za poodrađivati, jebiga, ovo neće ići.
Dvomjesečno nedonošče na rukama, dvanaestogodišnjak, a kuća u koju 50 cijelih godina nije ulagano, okućnica i voćnjaci a ja ništa od alata osim rašpice za nokte nikad nisam imala.
Rekoh- ne, ovo je ludilo, ovo nema rješenja...
--------------------------------

Ali stvari se nekako rješavaju, same od sebe.
Imala sam toliko sjajnog instruktora vožnje- sve sam mu objasnila, da sam položila s 22 godine ali da imam neku blokadu... Znači, tip je to meni u glavi riješio doslovno šamanski. Danas mi uopće nije jasno čega sam se bojala- najveći gušt mi je voziti auto za relaksaciju po Lici (vozila bih dan i noć)- a prošle godine u ovo vrijeme Iti sam govorila "sve, samo nemoj da vozim auto!" - i šalili smo se kako je baš dobro da sam s inženjerom prometa (bio je PERFEKTAN vozač, moj sin uvijek za njega kaže da je mogao voziti formulu jer da je "klizio" kao nitko i da bolje da ne znam kojim brzinama su se vozili (grrr).

Poražena stanjem kuće, koja je divna, prelijepa, iz mojih snova ali brate mili kako je svekar napravio tako to ostade...
Primjećivala sam nekidan kako u isto vrijeme: odljepljuje se žbuka sa stropova, ne može se zatvoriti jedan prozor gore, došao golem račun za vodu "a gospođo štajaznam nešto vam curi onda!", vodoinstalater neki kojeg 90% nisam razumjela (takav naglasak mogu imati jedino ovi iz PAZARIŠTA znači to nemreš skužiti da ga jebeš nenormalan govor- e odjebo me jer da on ima previše posla i šta mi on može; a za luster smo jedan imali samu sreću da nikom nije grunuo na glavu...
Uspavam ja djecu, i odem na terasu plakati.
Fast forward: jučer sam razgovarala s mještaninom, gotovo dječakom, prelijepo vrijedno dijete, blago majci koja ga rodi!!!!! I kažem ja njemu "pa dušo, ti to stvarno znaš popraviti?"- i evo popravljena mi voda. Pitam ga- pa što još znaš. "SVE OSIM STRUJE RADIM, MA NEMA PROBLEMA, AJME NE SIKIRAJ SE OKO TOGA, EVO TI MOG BROJA"-
i ispitam ga zna li:
-ako kupim novu mašinu to spojiti - ZNA!
-ako kupim nove lustere - ZNA!
-krečiti i gletati - ZNA!
----------------ispitujem ga ja hrpu pitanja, a on veselim očima (a prelijepo dijete, sposoban, jak ko bik, tu je digo ploču sam... nevjerojatno vrijedno dijete) meni kaže "pa ja to sve radim od svoje trinaeste godine, pa normalno da znam, ajme jesi smiješna, pa tu ti živim u mistu, samo pozovi!"
A koliko mi je naplatio?
Pa smiješno, bilo mi neugodno, malo sam "podebljala" čisto jer mi bilo bed tako malo.

"Mali, obećaj da ne ideš u Irsku ili Njemačku, jesi čuo! Propast ću bez tebe, ode kuća u kurac!"
"Ne idem nikud zasad, ostajem ja u Lici našoj!"
"E! Blago majci što te rodi, reci majci da sam rekla tako. Sunce moje, hvala ti do neba!"
"Ma... Sitnica! Sve se da popravit!"

.............................................
To su sve neke anđeoske situacije.
Svog ćaću u to ne mogu dovoljno ubrojiti, i mater, to su ljudi kojima nikad neću dovoljno uspjeti vratiti za sve.

U svemu tome, moj stariji sin mi je toliko lijepo sazrio. Toliko je pametan, duhovit, tako bistro razmišlja o svemu, ovo s Itom tako jednostavno, plemenito, ali s punim razumom doživljava (a patio je, stravično). A kak zgleda? Evo stavila ja video neki na WhatsApp status, a frend odgovara "BIT ĆE JEBAČ... OVOM NEĆE TREBATI BMW!"
Ovaj mlađi, nemam riječi evo, to kao da je iz crtanog filma izašla ta slatkoća. Ima loknice ljudi moji, a ima foru da sad ustaje i onda se koči, nakostriješi se, ruke uzrak i napravi neku opasnu facu- KAO LIČKI MEDVJED!!! Umiremo od smijeha...

------------------------------------------
Što želim reći?
Bila sam, svime skupa, toliko u sebi poražena da sam doista u jednom trenutku rekla "Bože ja ne znam, eto Tebi u ruke, ja ne znam, ovo čovjek znati ne može, sve Tebi u ruke, pa ako je Tvoja volja da poludim ili krepam od muke onda neka bude, nemam više snage za ovo".
Nekako su se stvari instantno počele mijenjati, kroz nekih tako sitnica, koje bih sigurno da sam sretna žena previdjela i rekla "slučajno".

Ma kakvi slučajno.

...
Tu moja moć je našla put kroz leden zrak
I lako podiže se snježni dvorac na moj znak
A zakletva se rađa sad u srcu mom
Da neću vratit' se
Jer ovo je moj dom

Puštam sve, puštam sve
K'o da lebdim već iznad tla
Puštam sve, puštam sve
Jer svoja sad sam ja
Sviće dan, svud' su snjegovi
Nek' se bijeli sve
Jer Lika meni nikad ne dosadi