Čovječe, kakav blog!

A što ćete vi s tuđim (pa i mojim) tekstom?
Opcija je puno:

pročitati... ne pročitati... isprintati pa obrisati guzicu... uokviriti... masturbirati... žderati se... jesti kokice.... jesti sarmu...

Meni će to postati važno u onom trenutku, kad budem U OBVEZI svidjeti se čitateljima
(npr. kad me budu kao srednjovjekovnog paža plaćali da zabavljam/razonodim/tješim)
Ja ovdje ne samo da nisam dužna, nego sve i da hoću ne mogu, zadovoljiti svakog tko naleti.
Nisam dužna biti sredstvo ičijeg manjka ljubavi u životu, ičijih sumnji u sebe da su prestare, ičijih želja da budu takvi kakvi jesu fatalni muškarci... Pa tko bi svima kolača napekao?
Imam ja gdje i kolače, i dužnosti, i obzira, i "bi li volio", "što trebaš?"... A ovo- ovo je moja sloboda.
Nisam ovdje ni volonterka humanitarne ustanove, niti psiholog-volonter, niti u ijednoj mogućoj funkciji i napregnuću zadovoljavanja ičijih emotivno-intelektualnih i ostalih potreba i potrebitosti.
Jebote, ovdje sam da pišem što me, i kad me volja. I TKO TE JEBE AKO NE ZNAŠ KAKO SE NE KLIKA NA NASLOV TEKSTA! :)

A poanta SLOBODE (pogotovo za onog tko blog imenuje svojim mjestom meditacije) je u nepostojanju obzira.
Ja se tu nikad ne obraćam ....koliko je tu, 10-tak blogera?
Postoje, pak, ljudi s kojima sam razvila zaista ODNOSE- temeljem ovog bloga. Postoje u mojoj sadašnjosti, u mojoj prošlosti, u mom životu- argumenti za ljepotu odašiljanja svoje poruke
- u naizgled slučajnosti toga do koga poruka dođe,
u osjećaju lakoće nakon pisanja...
(znaš za logoterapiju?)

U krajnjem, postoji određena vrijednost tekstova- odatle nam knjige, kolumne, pa i blogovi.

Primjer- meni je Jelena Veljača rijetko iritantna osoba.
NIKAD ne čitam njene kolumne- pa nisam mazohist.
Ali moment u kojem bih ja Jeleni Veljači napisala mail da smatram da piše: previše, premalo, da nije umiljata, da nije britka?
Pa onda nešto sa mnom nije u redu.

DRUGA STVAR da imam OBAVEZU čitati Jelenu Veljaču. Da je plaćam da mi napiše tekst. Da MORAM Jelenu Veljaču.
Tad bih imala pravo glasa. Dotad? Tko me jebe ako se bavim nekim čije su mi teme ili stil..........što god već.
Što Jelena Veljača ima s tim ako sam, hipotetski, umobolesnica koja će SVJESNO čitati nekog tko je iritira, pored svih drugih načina da utrošim svoja 24 sata dnevno: u rasponu od toga da ofarbam izrast do toga da sadim krumpire, ili bavim se ijednom aktivnošću ovog svijeta.
Što mi je Jelena Veljača kriva ili dužna ako sam nesposobna kreirati svoje vrijeme i ispuniti ga sebi ugodnim aktivnostima, pa u slobodno vrijeme drljam po njenim tekstovima koji me iritiraju?
Pa ne može mi Jelena Veljača, ma koliko me iritirala, biti kriva ako sam takav antitalent za slobodno vrijeme, ako sam luđakinja koja ne zna da postoji mogućnost preskočiti njen tekst, njušku ili išta.
Treba li Jelena Veljača biti sputana time što mi ima glupe tekstove ili smatram da ih piše previše ili premalo; pa možda čak i hipotetski što joj zavidim na tome što je zanimljivija tipovima nego ja/ne da mi pičke (vučem neke paralele)
BOLI JE KURAC.
(Očito piše jer ima od tog nešto- kao što imam i ja).

Problem, ipak, nije u tome. Problem je u strahu da od toga što pišem, dobivam previše ponuda kuraca na raspolaganje.
Iako ni to nije sasvim neutemeljeno, bojim se da ni tu ne mogu pomoći onima kojima eventualno smeta.
To je naprosto tako - moji tekstovi, volio ih tko ili ne, ipak nešto donose u moj život.
Da ne, ne bih svoje slobodno vrijeme koristila ovako, već bih gledala TV (ako ništa, postojana alternativa čak i u vukojebinama).

Donose mi, da. Između ostalog, mušku pažnju, imam i par komada nakita, imam par prijateljstava, imala sam i neke ljubavne susrete proizašle iz razmjene misli ovdje, imam učestale pozive na neka mjesta- možda me pukne i pristati?
I?
Tko vam brani da oduševite, pa i ševite? Što god, mili moji, just do it.
Prostora ima za sve nas, praznih papira koji čekaju da ih ispunite svojom pričom, karakterom, istinama, lažima, frustracijama, bolima, stilom.

Budite sigurni, puno vas je čiji tekst neću kliknuti, bez najmanje potrebe da vam ukazujem na to što bih ja voljela da ste napisali i zašto smatram da ste trebali drugačije.
One koje kliknem, kliknut ću s određenim razlogom i motivom.
Budem li klikala iz pukog mazohizma, pritom tražila da se korigira po mojoj mjeri i zadovoljava moje frustracije i dokolice- svakako ću razmotriti svoj problem izložiti nekom tko mi možda može pomoći savjetom ili adekvatnom terapijom.

Sve što želim reći je: budimo, i pustimo da drugi budu.
Love, peace and unity!